Kako digitalizirati stare albume, a da ništa ne oštetiš

Na maminom tavanu stoji hrpa albuma. Crne stranice s bijelim natpisima olovkom, album za bebe s vrpcom, knjiga s ljetovanja iz sedamdesetih sa samoljepljivom folijom. Svi ih u obitelji žele, a od svakog postoji samo jedan primjerak. Digitalizacija to rješava, ali samo ako je izvedeš tako da albumi ne trpe, a datoteke budu upotrebljive i za dvadeset godina.

Zašto su stari albumi nezgodni

Pojedinačnu fotografiju položiš na skener i gotovo. S albumom je druga priča. Hrbat je često krut ili već slomljen, a kad debelu knjigu pritisneš na staklo, osjetiš kako uvez puca. Stranice od starog, kiselog papira krhke su i trgaju se na rubovima.

Uz to su fotografije često zalijepljene. Ljepilom, kutnicima za fotografije koji se osuše ili ispod folije samoljepljivog albuma, poznatog i kao magnetni album. Kod te vrste ljepilo se s godinama često toliko stvrdne da se fotografija više ne može skinuti bez oštećenja. A u starim scrapbookovima ponekad su isječci, čestitke i sušeno cvijeće, toliko debeli da se korice više ni ne zatvaraju.

Dakle, nije riječ o tome da sve na brzinu provučeš kroz skener. Najprije za svaki album pogledaj što može podnijeti.

Najprije cijela stranica, zatim fotografije

Kako god pristupio, počni snimkom svake cijele stranice. Tako čuvaš raspored kakav je zamislila osoba koja je album složila: koje fotografije idu zajedno, rukom pisane opise, čestitke između njih. Ako poslije nešto pođe po zlu dok fotografije odvajaš ili pomičeš, barem si zabilježio kako je bilo.

Zatim, gdje je to moguće, napravi zasebne snimke važnih fotografija. Njih koristiš za ispis, povećavanje ili za novi album.

Skenirati ili fotografirati

Plošni skener daje najoštriju i najujednačeniju snimku. Idealan je za pojedinačne fotografije, pojedinačne stranice i albume s labavim uvezom, kao što su albumi s vijcima ili registratori iz kojih možeš izvaditi listove. Tada na staklo položi list, a ne cijelu knjigu.

Za debele, uvezane ili krhke albume fotografiranje je sigurnije. Album miruje, a ti pomičeš samo fotoaparat. Evo kako:

• Stavi album na stol uz prozor, sa svjetlom sa strane. Izravno sunce stvara oštre sjene i odsjaje.
• Poduprij otvorenu knjigu smotanim ručnikom ili jastučićem ispod korica, da se hrbat ne mora potpuno izravnati.
• Postavi fotoaparat ili mobitel točno iznad stranice, najbolje na stativ. Kosi kut daje izobličene fotografije.
• Skini plastiku sa stranice ako to ide bez muke. Ako je folija zalijepljena, fotografiraj pod dovoljnim kutom da izbjegneš odsjaje, a perspektivu ispravi poslije.
• Ne koristi bljeskalicu.

Moderan mobitel za obiteljsku upotrebu daje sasvim dobre rezultate. Fotoaparat bez zrcala ili DSLR daje više detalja, što ćeš primijetiti kad poslije budeš htio povećati fotografiju.

Stranica od 30,5 × 30,5 cm (12 × 12 inča) ne stane na običan A4 skener. Možeš je skenirati u dva dijela i poslije ih spojiti, ali za to treba spretnosti s programom za fotografije. Fotografiranje je tada često jednostavnije.

Rezolucija i format datoteke

Rezolucija skeniranja izražava se u dpi-ju, broju točaka po inču. Za ispis u stvarnoj veličini dovoljno je 300 dpi. Ako ćeš fotografiju jednom htjeti ispisati veću ili zumirati lica, skeniraj na višoj razlučivosti: 600 dpi dobar je izbor za većinu fotografija. Male fotografije, poput kontaktnih kopija iz starih albuma, skeniraj na 1200 dpi ili više. Može i više, ali tada datoteke postaju toliko velike da ih računalo teško obrađuje.

Kod fotografiranja ne vrijedi dpi, nego broj piksela. Ispuni kadar stranicom ili fotografijom što je više moguće, tako ćeš iz fotoaparata izvući najviše. Važnu fotografiju radije snimi zasebno, izbliza, nego da je poslije izrezuješ iz snimke cijele stranice.

Za format datoteke imaš dva dobra izbora:

• TIFF čuva sve bez gubitka kvalitete. Datoteke su velike, ali to je tvoj master, datoteka koju više nikad ne diraš.
• JPEG je manji i radi svugdje. Odaberi najvišu kvalitetu, najmanje 90 posto. Ne spremaj JPEG uvijek iznova nakon uređivanja, jer se svaki put izgubi malo kvalitete.

Ako JPEG poslije pretvoriš u TIFF, neće postati bolji. Zato odluči na početku. Čest način rada je master u TIFF-u ili kao JPEG najviše kvalitete, a uz to manja kopija za dijeljenje.

Ako fotografije uređuješ, recimo obrezuješ, ispravljaš ili osvježavaš boje, radi to na kopiji. Master ostavi onakvim kakav je izašao iz skenera.

Izvaditi ili ostaviti

Odvoji samo fotografije koje se lako odvajaju, poput onih u kutnicima ili u džepićima. Sve što je zalijepljeno jednostavno ostavi tamo gdje jest dok digitaliziraš. Odvajanje traje i ponekad nešto pođe po zlu; to je zaseban posao, za poslije i sa strpljenjem.

Ako ipak vadiš fotografije iz albuma, najprije pogledaj poleđinu. Ondje su često imena, datumi ili žig fotografa. Skeniraj ili fotografiraj i poleđinu, jer ti podaci pripadaju fotografiji. Poslije ih vrati točno na isto mjesto ako je redoslijed važan za priču.

Imaj na umu i da sam album ima vrijednost. Izbor fotografija, opisi poznatim rukopisom, redoslijed: sve se to gubi kad album rastaviš.

Nazivi koje ćeš poslije pronaći

Mapa puna datoteka s nazivima poput IMG_4032 nakon godinu dana postaje neupotrebljiva. Unaprijed smisli stalnu strukturu i drži je se. Sustav koji dobro funkcionira:

• Jedna mapa po albumu, s prepoznatljivim nazivom, na primjer album-oma-annie-1955-1965.
• Datoteke numerirane redoslijedom stranica, s nazivom albuma: oma-annie-p012.tif za cijelu stranicu, oma-annie-p012-03.tif za treću fotografiju na toj stranici.
• Počni godinom ako je znaš, npr. 1962-strand-scheveningen-p012-03.tif. Tako se datoteke same poredaju kronološki.

Koristi mala slova, crtice umjesto razmaka i nikakve znakove poput kosih crta ili dvotočki. Oni poslije stvaraju probleme na drugim računalima.

Rukom pisane opise i sve što znaš o fotografiji možeš upisati u opis datoteke, metapodatke. Mnogi programi za fotografije imaju polje za to. Ili u mapi vodi jednostavnu tekstualnu datoteku u kojoj uz svaki naziv datoteke zapišeš tko je na fotografiji i što znaš. Zamoli starije članove obitelji da pogledaju s tobom dok je to još moguće, jer oni često znaju tko su ljudi na fotografijama.

Čuvaj na više od jednog mjesta

Sken na samo jednom laptopu jednako je ranjiv kao album na tavanu. Pobrini se da datoteke budu na barem dva mjesta, na primjer na vanjskom tvrdom disku i u oblaku, a po mogućnosti jedna kopija izvan tvoje kuće. Vrijedi i kopija kod brata ili sestre. Povremeno provjeri otvaraju li se datoteke još.

Ako stranice želiš vidjeti i kao knjigu na polici te ih podijeliti s kim god želiš, aplikacija poput Scrappda napravljena je upravo za to.

Što s originalima

Ništa ne bacaj, čak ni kad je sve skenirano. Sken bilježi ono što si u tom trenutku mogao vidjeti; original često sadrži više. To osobito vrijedi za negative: uvijek ih sačuvaj, jer sadrže više informacija nego što ih izvuče prvo skeniranje.

Albume spremi na hladno, suho mjesto s ujednačenom temperaturom, radije u ormar u dnevnoj sobi nego na tavan ili u podrum. Uspravno ili položeno, ali ne nagurano između drugih knjiga. Ako ima ispalih stranica, slomljenih uveza ili fotografija koje su čvrsto zalijepljene, pomoći može restaurator.

Za nove projekte koristi kopije. Ako fotografiju bake i djeda želiš staviti u scrapbook, ispiši sken i zalijepi njega. Original ostaje siguran u starom albumu, a kopiju smiješ rezati i po njoj pisati koliko god želiš.