Povijest i značenje

Scrapbooking je čuvanje uspomena u albumu: fotografije, papirići i tekst zajedno se slažu na ukrašenu stranicu. Razlika od običnog albuma s fotografijama je priča. Uz fotografije zapišeš što se dogodilo, tko je bio ondje i zašto ti je to bilo važno.

Na jednoj stranici, koja se zove i layout, obično kombiniraš:

• jednu ili više fotografija
• pozadinski papir i ukrase (embellishments)
• naslov i journaling, tekst uz fotografije
• ponekad prave uspomene, poput ulaznice ili računa

Možeš ga raditi na papiru, digitalno na računalu ili kombinirati jedno i drugo. Ne postoji dobar ili pogrešan način.

Pročitaj i: Što je scrapbooking i koji oblik odgovara tebi

Scrapbooking nije izum našeg vremena. Ljudi već stoljećima lijepe i zapisuju uspomene u prazne knjige. U renesansi su učenjaci vodili bilježnice s citatima i zanimljivostima, a studenti su davali prijateljima da im nešto upišu u album amicorum.

U devetnaestom stoljeću album za lijepljenje postao je zaista popularan. Pojavile su se jeftine tiskovine, poput novina i šarenih sličica, koje su se izrezivale i lijepile, zajedno s pismima, pjesmama, a kasnije i fotografijama.

Hobi kakav danas poznajemo, s papirom bez kiseline, posebnim albumima i vlastitim trgovinama, nastao je osamdesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim se proširio i u Europu.

Pročitaj i: Povijest scrapbooka, od sjajnih sličica do journala

Scrapbooking opušta jer radiš rukama i pažnju potpuno usmjeravaš na jednu stvar. Rezanje, slaganje i lijepljenje mogu djelovati kao vrsta meditacije: mnogi ljudi tada manje razmišljaju o brigama i više su u trenutku.

Osim toga, utječe i na raspoloženje:

• prisjećaš se lijepih trenutaka, što često stvara toplinu
• dovršiš nešto što možeš držati u rukama, a to je dobar osjećaj
• pisanje o onome što si proživio ili proživjela može ti pomoći da to lakše prihvatiš

Mnogi scrapbookeri primjećuju da to najbolje djeluje kad ne pokušavaš sve napraviti savršeno. Čim stranica postane obveza, mir nestaje.

Pročitaj i: Zašto scrapbooking može donijeti mir i zadovoljstvo

Da, upravo sada. Tisuće fotografija na mobitelu rijetko ponovno pogledaš, a album leži na stolu i sam se otvara.

Papirnata knjiga ima nekoliko stvari koje ekranu nedostaju:

• možeš je držati, listati i gledati s drugima
• u njoj čuvaš prave stvari, poput ulaznice ili poruke napisane nečijim rukopisom
• ne ovisi o aplikaciji, korisničkom računu ili formatu datoteke koji za dvadeset godina možda više neće raditi

Digitalno i papir se ne isključuju. Mnogi scrapbookeri najprije digitalno odaberu najbolje fotografije i ispišu samo njih za svoj album.

Pročitaj i: Scrapbook, fotoknjiga ili foto-album: što ti odgovara

Najpoznatije preteče su commonplace book, album amicorum i spomenar.

• Commonplace book: bilježnica u koju se skupljalo citate, pjesme, recepte i zanimljivosti, razvrstane po temama.
• Album amicorum (na njemačkom Stammbuch): knjiga prijatelja iz šesnaestog stoljeća, ponajviše studentska, u koju su prijatelji i profesori upisivali izreku, svoje ime, a ponekad i crtež ili grb.
• Spomenar: kasnija, kućna inačica toga, sa stihovima i sjajnim sličicama.

Osim toga, ljudi su u devetnaestom stoljeću lijepili isječke i sličice u albume. Iz svih tih navika izrastao je scrapbook: knjiga u kojoj spajaš tekst, sliku i uspomene.

Pročitaj i: Od commonplace booka do spomenara: preteče scrapbooka

Da, mnogima može pomoći, iako ne djeluje kod svakoga. Izrada albuma o nekome koga si izgubio ili izgubila daje ti vremena da se zadržiš uz tu osobu, a tuga dobiva oblik s kojim možeš nešto učiniti.

Scrapbookeri često kažu da se osjećaju kao da su na trenutak u posjetu toj osobi. Rezultat je osim toga nešto što možeš podijeliti s obitelji, na primjer nakon sprovoda.

Nekoliko savjeta:

• počni s malim, s nekoliko fotografija koje su ti drage
• zapiši uspomene dok su još svježe
• slobodno izostavi mutne fotografije ili one koje se ponavljaju
• napravi pauzu kad postane preteško

Ako te tuga i dalje preplavljuje, potraži podršku i kod nekoga drugoga. Album ne zamjenjuje pomoć.

Pročitaj i: Scrapbooking u vrijeme tuge i gubitka

Ponekad se koristi kao pomoćno sredstvo, ali scrapbooking sam po sebi nije terapija. Njegovi dijelovi, kreativni rad, prisjećanje i pisanje, ipak se primjenjuju u radu s ljudima.

Nekoliko primjera:

• kod starijih osoba i osoba s demencijom fotografije i albumi pomažu u prisjećanju i pokretanju razgovora
• u podršci pri tugovanju knjiga uspomena pomaže da se gubitak lakše prihvati
• pisanje o onome što si proživio ili proživjela može pomoći smanjiti stres i posložiti ono što osjećaš

Za tebe to slobodno može biti samo opuštajući hobi. Ako se boriš s potištenošću, tjeskobom ili traumom, scrapbooking je lijepa dopuna stručnoj pomoći, ali ne i njezina zamjena.

Pročitaj i: Zašto scrapbooking može donijeti mir i zadovoljstvo

Kolaž kao umjetnički oblik obično se pripisuje Georgesu Braqueu i Pablu Picassu, koji su oko 1912. počeli lijepiti papir i druge materijale u svoja kubistička djela. Braque je na crtež zalijepio tapetu s uzorkom drva, a Picasso je u mrtvu prirodu ukomponirao komad voštanog stolnjaka.

Ali lijepljenje papira mnogo je starije. U Japanu su kaligrafi stoljećima ranije lijepili komadiće papira na podlogu svojih pjesama, a u osamnaestom stoljeću Engleskinja Mary Delany izradila je stotine cvjetova od sićušnih papirnatih komadića.

Riječ kolaž dolazi od francuskog coller, lijepiti. Nakon kubista nastavili su s njime, među ostalima, dadaisti, s fotomontažama od izrezanih fotografija.

Pročitaj i: Kako je nastao kolaž: od Picassa i Braquea do Hannah Höch

Marku Twainu lijepljenje je bilo toliko zamorno da je sam osmislio album za lijepljenje, za koji je 1873. dobio patent. Stranice su već bile premazane tankim slojem suhog ljepila. Trebalo ga je samo navlažiti da bi se na nj zalijepio isječak, otprilike kao poštanska marka.

Album se prodavao u različitim izvedbama i bio je jedna od njegovih najuspješnijih poslovnih ideja. Pokazuje koliko je u devetnaestom stoljeću bilo uobičajeno čuvati novinske isječke i sličice.

Za današnje scrapbookere to je ponajprije zanimljivost. Tadašnje ljepilo nije bilo bez kiseline, pa takvi stari albumi mijenjaju boju i često postaju krhki.

Pročitaj i: Povijest scrapbooka, od sjajnih sličica do journala

Zato što je prvi put postojalo mnogo lijepih i jeftinih tiskovina koje se moglo čuvati. Zahvaljujući novoj tehnici tiska, kromolitografiji, pojavile su se šarene sličice, čestitke i reklamne slike, koje su se masovno izrezivale i lijepile.

Sve je više ljudi znalo čitati, a novine i časopisi postali su pristupačni. Ono što ti se činilo lijepim ili važnim, izrezao bi: pjesme, članke, recepte.

Albume su ponajviše vodile žene, kao neku vrstu slikovnog dnevnika. Prijateljice su razmjenjivale sličice i pokazivale jedna drugoj albume. Sjajne sličice koje su kasnije završile u spomenarima potječu iz te tradicije. Kad se pojavila fotografija, postupno su im se pridružile i fotografije.

Pročitaj i: Povijest scrapbooka, od sjajnih sličica do journala

To se dogodilo osamdesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Poraslo je zanimanje za istraživanje rodoslovlja i obiteljske povijesti, a istodobno je raslo i saznanje da fotografije u običnim albumima blijede i oštećuju se.

Tvrtke su počele prodavati albume i papir sigurne za fotografije, uz upute kako napraviti lijepu stranicu. Pojavile su se radionice, trgovine za scrapbooking, časopisi i okupljanja na kojima su ljudi zajedno radili na svojim albumima.

Od devedesetih se hobi proširio u Europu, pa tako i u Nizozemsku i Belgiju. Kasnije su se tome pridružili digitalni scrapbooking, društvene mreže i novi oblici poput junk journala.

Pročitaj i: Povijest scrapbooka, od sjajnih sličica do journala

Nije, ali se promijenio. Vrhunac s velikim trgovinama za scrapbooking u svakom gradu je prošao, a istodobno su se pojavili novi oblici: junk journali, pocket scrapbooking, putni dnevnici te digitalni ili hibridni scrapbooking.

Ostaje potreba da uspomene zadržiš u nečemu što možeš listati. Upravo zato što su fotografije danas uglavnom na mobitelima, mnogi ljudi ponovno otkrivaju lijepljenje.

I kod svake osobe to ide u valovima. Mnogi scrapbookeri godinama ništa ne rade, a onda ipak ponovno počnu, često u drugačijem stilu ili manjem formatu nego prije. To je sasvim normalno.

To odlučuješ sam ili sama, a većina scrapbookera radi pomalo i jedno i drugo. Velika skupina su ponajprije memory keeperi: fotografije i priča su na prvom mjestu, a ukrasi samo pomažu da dođu do izražaja.

Drugi se scrapbookingom bave ponajprije zbog samog stvaranja. Rade s bojama, pečatima i slojevima, a ponekad uopće ne koriste vlastite fotografije. To je blisko art journalingu.

Korisno pitanje koje si možeš postaviti: želim li da netko ovo razumije za trideset godina? Onda su imena, datumi i nekoliko rečenica teksta važniji od još jednog sloja ukrasa. Ako ti je stalo do užitka danas, slobodno neka bude čisto kreativno.

Pročitaj i: Art journaling: kako početi

Nije, oduvijek je to i druželjubiva aktivnost. Već u devetnaestom stoljeću prijateljice su jedna drugoj pokazivale albume i razmjenjivale sličice.

Danas se scrapbookingom možeš baviti zajedno na nekoliko načina:

• na cropu: poslijepodne, večer ili vikend na kojem scrapbookeri sa svojim priborom zajedno rade na stranicama
• kod kuće s nekoliko prijateljica ili prijatelja, ili s djecom ili unucima
• u klubu ili na radionici
• online, dijeleći svoje radove i sudjelujući u izazovima

Zajednički rad često donosi nove ideje, a dovršiš više nego sam. Za album o obitelji osim toga dobro je kad drugi mogu nadopuniti imena i priče.

Pročitaj i: Zajedničko scrapbookiranje: cropovi i scrap druženja

Commonplace book je bilježnica u koju skupljaš sve što ti se čini vrijednim: citate, pjesme, izreke, recepte, pisma i zanimljivosti. Bio je popularan osobito od renesanse, među učenjacima, studentima i piscima.

Razlika od dnevnika: dnevnik prati dane i govori o onome što osjećaš, a commonplace book razvrstan je po temama i namijenjen tome da kasnije nešto lako pronađeš. Uz njega su često išle ključne riječi i kazalo.

Smatra se jednom od preteča scrapbooka i modernog journala. Tko danas vodi bilježnicu s omiljenim citatima ili bullet journal s popisima, zapravo radi isto.

Pročitaj i: Od commonplace booka do spomenara: preteče scrapbooka

Ne postoji ustaljena nizozemska riječ za to; većina ljudi jednostavno kaže scrapbooken ili scrappen. Starija riječ plakboek (album za lijepljenje) najbliža je, ali uz nju se prije pomisli na bilježnicu s novinskim isječcima ili sličicama.

Scrapbook dolazi od engleskog scrap, komadić ili ostatak, i book, knjiga. Doslovno je to, dakle, knjiga s isječcima.

I u drugim jezicima preuzeta je engleska riječ. Stručni izrazi poput layout, journaling i embellishments u nizozemskom se također uglavnom koriste na engleskom.

Pročitaj i: Pojmovi u scrapbookingu: od bradsa do velluma

Razlika je u materijalu i dubini.

• Papier collé: djelo izrađeno samo od zalijepljenog papira. Izraz potječe iz rada Braquea i Picassa oko 1912.
• Kolaž: širi pojam, s papirom, ali i drugim materijalima, poput tkanine, fotografija, boje ili crteža. Obično ostaje ravan.
• Asamblaž: trodimenzionalna inačica, u kojoj se spajaju pravi predmeti, poput gumba, drva ili metala.

U scrapbooku ili journalu susrest ćeš sva tri. Stranica samo sa slojevima papira je papier collé, s dodanim fotografijama i tkaninom kolaž, a čim zalijepiš debele predmete, približavaš se asamblažu.

Pročitaj i: Kako je nastao kolaž: od Picassa i Braquea do Hannah Höch

Ne moraš. Ta slika dolazi ponajprije od industrije koja od osamdesetih prodaje albume, papir i ukrase, a u osnovi su ti potrebni samo fotografije, papir, ljepilo, škare i olovka.

Nekad su ljudi jednostavno lijepili ono što su imali: novinske isječke, čestitke, sličice i pisma. To i danas funkcionira. Junk journal je čak u potpunosti izgrađen od onoga što bi inače bacio.

Mnogi iskusni scrapbookeri upozoravaju na pritisak da sve napraviš kako treba s najnovijim priborom. Važna je tvoja priča, a ne kolekcija. Ipak je pametno za fotografije koristiti papir bez kiseline i ljepilo sigurno za fotografije, kako bi ti album dugo trajao.

Pročitaj i: Scrapbooking s malim budžetom

Često imaju, čak i kad izgledaju neuredno. Stari album pokazuje što je nekome bilo važno, koje su sličice bile u modi i kako je izgledao svakodnevni život. To je rijetko gdje drugdje tako zapisano.

Ipak se mnogi albumi izgube, jer nema nikoga tko ih želi ili zato što su nezgrapno veliki i krhki.

Što možeš učiniti:

• ostavi album netaknutim i ništa iz njega ne vadi
• čuvaj ga u tamnom i suhom, ne na tavanu ni u podrumu
• skeniraj ili fotografiraj stranice, kako bi ih obitelj mogla pogledati bez oštećivanja
• zapiši što znaš o osobi koja ga je izradila

Ponekad je zainteresiran i područni arhiv ili ustanova za baštinu.

Pročitaj i: Kako napraviti obiteljski album sa starim fotografijama i dokumentima

Često se navodi objašnjenje da čuvanje daje oslonac. U razdobljima rata, bolesti ili straha ljudi češće vode dnevnike i albume, jer tako slažu nešto što je inače izvan njihove kontrole.

Scrapbooking pritom pomaže na nekoliko načina:

• pažnju usmjeravaš na nešto malo i pregledno
• gledaš ono što je bilo dobro i što je ostalo
• bilježiš ono što se događa, i za kasnije

To nije pravilo, ali možda to prepoznaješ i kod sebe: u užurbanom ili teškom razdoblju sat rezanja i lijepljenja može donijeti puno mira. Ne mora iz toga nastati ništa lijepo, važno je samo stvaranje.

Pročitaj i: Zašto scrapbooking može donijeti mir i zadovoljstvo