Scrapbooking u vrijeme tuge i gubitka

Kad ti netko nedostaje, to nije nešto što možeš riješiti. Ali možeš nešto učiniti rukama, s fotografijama iz kutije za cipele i karticama na prozorskoj dasci. Za mnoge scrapperice izrada albuma uspomena način je da ostanu blizu. Ne da bi tugu otjerale, nego da joj daju mjesto.

Zašto album može pomoći

Kad tugujemo, često tražimo nešto što možemo raditi. Izrada knjige s osobnim stvarima neke osobe može biti takav ritual. Mnogi to rado rade sami, a najviše pomaže ako teško nalaziš riječi za ono što osjećaš. I djeci to može koristiti: mogu lijepiti i birati, čak i kad razgovor još ne ide.

Mnoge scrapperice kažu da se tuga tijekom izrade mijenja. Gledaš fotografiju i priče se vraćaju, kao mali filmovi u glavi. Ponekad je to više kao posjet nego kao oproštaj. To se ne događa prvi dan, a ni svima.

Ne postoji pravi trenutak za početak. Neki u nekoliko tjedana naprave knjižicu za obitelj, drugi fotografije izvade iz ladice tek nakon godinu dana ili kasnije. Počni kad osjetiš da to želiš, a ne zato što bi trebalo. I slobodno stani na jedno poslijepodne ako postane previše. Album će pričekati.

Prvo skupljaj, tek onda lijepi

Ne počinje se papirom, nego stolom punim stvari. Skupi sve što možeš pronaći: otiske, dijapozitive, fotografije na mobitelima, pisma, kartu s nečijim rukopisom, račun s posljednjeg izlaska. Još ništa ne moraš birati.

Ako možeš, radi to zajedno s obitelji. Brat se još sjeća kako je prošao onaj jedan odmor, teta ima stare fotografije koje nikad nisi vidjela. Kad zajedno gledate fotografije, nadopunjujete jedni drugima priče. Zapiši te priče odmah, makar na kuverti. Detalji blijede brže nego što misliš.

Nekoliko stvari koje pomažu pri razvrstavanju:

• Složi fotografije na hrpe po razdobljima ili temama, primjerice nekad, kuća, vrt, putovanja, unuci.
• Zamoli članove obitelji da digitalne fotografije i skenove stave u jednu mapu, da se ništa ne izgubi.
• Daj digitalizirati stare dijapozitive, videozapise ili kazete. Ponovno čuti nečiji glas ili smijeh može puno značiti, a tako svi mogu dobiti kopiju.
• Radi s kopijama fotografija od kojih postoji samo jedan otisak. Tada se usudiš rezati bez grižnje savjesti, a original ostaje siguran.

Kad hrpe stoje pred tobom, često sama od sebe vidiš koju priču želiš ispričati. Vremensku crtu cijelog života ili baš knjižicu o stvarima koje je netko volio, poput mora, povrtnjaka ili vožnje biciklom. Jasna ideja prije početka sprječava da se izgubiš u stotinama fotografija.

Mutne, dvostruke i neuspjele fotografije

Za običan album pravilo je jednostavno: izbaci mutne i dvostruke fotografije i odaberi najbolje. Kod albuma u spomen stvari stoje drukčije. Neoštra fotografija može biti jedina na kojoj se netko smije onako kako se uvijek smijao. Takvu ne bacaš.

Nekoliko pitanja koja pomažu u odluci:

• Je li ovo jedina fotografija tog trenutka ili te osobe? Onda je zadržavaš, koliko god bila kriva ili mutna.
• Je li pet fotografija jako slično? Za stranicu odaberi najoštriju, a ostale spremi u kutiju ili mapu.
• Vide li se na fotografiji uglavnom leđa, rame ili komad stola? Kao mali otisak ili kao pozadina i dalje može dobiti svoje mjesto.

Mutna fotografija manje upada u oči ako je otisneš manju. Možeš je staviti i u kuvertu ili iza preklopa, kao nešto što vidiš tek kad tražiš. Ono što ne uđe u album nije nestalo. Samo je negdje drugdje.

Sućutne kartice, pisma i druge uspomene

Nakon smrti stižu kartice, pisma, osmrtnica, program obreda ili spomen-sličica, a možda i vrpca s cvjetnog aranžmana. U album mogu i stvari same osobe: popis za kupovinu njegovim rukopisom, recept, kartica koju ti je jednom poslao.

Te stvari radije nemoj lijepiti. Koristi kuverte, prozirne džepiće ili kutnike za fotografije, tako da karticu kasnije još možeš otvoriti i pročitati. Album s preklopima, džepićima i stranicama na rasklapanje pruža za to puno prostora. Debeli predmeti idu u vrećicu; nemoj silom zatvarati album.

Pazi na račune i karte na termalnom papiru: tekst s vremenom izblijedi. Fotografiraj ih ili skeniraj dok se još mogu pročitati. Isto vrijedi za sve što je krhko, poput osušenog cvijetka sa sprovoda. Tada na stranici možeš koristiti kopiju, a original čuvati odvojeno.

Često stigne više kartica nego što ih možeš smjestiti. Odaberi nekoliko koje su te dirnule, a ostale svežnjem spremi u kutiju. Na stranicu može i samo jedna rečenica s kartice, prepisana tvojim rukopisom.

Pisanje kad je teško

Pisanje je za mnoge najteži dio. Fotografije još nekako idu, ali što napisati uz njih? Počni s malim. Ime, godina i mjesto već su dovoljni da se fotografija kasnije može smjestiti u vrijeme i prostor.

Ako želiš reći više, a lijepe rečenice ne dolaze, isprobaj neki od ovih oblika:

• Popis. Što je uvijek govorio, što mu je bilo u džepu kaputa, čemu se ona najviše smijala.
• Uspomena u tri rečenice: gdje je to bilo, što se dogodilo, što si osjećala.
• Stranica samo s tekstom, bez fotografije. Upravo takve stranice kasnije često postanu najljepše.
• Pismo onome koga više nema.
• Kratak tekst glasom te osobe, što bi rekla da vidi ovu fotografiju. Neke scrapperice to rade za kućnog ljubimca kojeg više nema i to im pruža utjehu.

Ako je nešto preosobno za tuđe oči, napiši to na karticu koja nestane u kuverti ili iza preklopa. Nalazi se u knjizi, ali ne leži otvoreno na stolu. I slobodno piši rukom, čak i ako ti se tvoj rukopis ne sviđa. Upravo taj rukopis kasnije postane poseban.

Album koji obitelj može čuvati

Album uspomena često se uzima u ruke, lista i daje dalje. Imaj to na umu. Jednostavne, čvrste korice traju dulje od korica punih labavih ukrasa. Unutra možeš pokazati više, ali pazi da se ništa ne odlomi brzo ili ne zapinje.

Koristi materijale namijenjene fotografijama: beskiselinski papir i ljepilo ili kutnike sigurne za fotografije. Tako fotografije i kartice manje mijenjaju boju. Zaštitne folije čuvaju stranice od prstiju i prolivenog.

Želi li album više ljudi? Onda ne mora svatko dobiti jedinstvenu ručno izrađenu knjigu. Nekoliko mogućnosti:

• Napravi jedan papirnati album, a uz to od skenova daj tiskati fotoknjigu za braću, sestre i unuke.
• Napravi svakome malu knjižicu ili limenu kutijicu s pregršt fotografija, a veliki album zadrži za sebe.
• Stavi digitalne fotografije, skenove i snimke na mjesto kojem cijela obitelj može pristupiti.

Skenirani album možeš i u Scrappdu čuvati privatno i dijeliti s kim želiš, tako da ga i obitelj daleko od tebe može listati.

Uzmi si vremena

Album u spomen ne mora biti gotov za mjesec dana. Mnoge scrapperice rade na njemu s prekidima, ponekad godinama. Ostavi prazne stranice za fotografije koje će tek isplivati ili za priče koje ćeš čuti tek na nekom rođendanu.

A ako to ne želiš raditi sama, pozovi nekoga da lijepi s tobom. Zajedno za stolom, uz šalicu kave i hrpu fotografija, priče dolaze same.