Povijest scrapbooka, od sjajnih sličica do journala

Tko danas na stranicu zalijepi fotografije, ulaznicu i nekoliko redaka teksta, radi ono što ljudi rade već stoljećima. Promijenili su se samo materijali. Scrapbook ima dugu i šarenu povijest punu izrezaka, sličica, posudica s ljepilom i jednog slavnog pisca koji je mrzio lijepljenje.

Odakle dolazi riječ

Na engleskom je scrap komadić, ostatak, nešto što preostane. Scrapbook je, dakle, doslovno knjiga komadića: izrezaka iz novina, pjesama, pisama, sličica. Na nizozemskom se jednostavno govorilo plakboek, knjiga za lijepljenje.

U devetnaestom stoljeću riječ scraps dobila je i drugo značenje. Tako su se zvale izrezane, sjajno otisnute sličice koje si mogao kupiti pojedinačno: anđelčići, cvijeće, dječje glavice, životinje. U Nizozemskoj ih znaju kao glansplaatjes ili poëzieplaatjes, a kod nas kao sjajne sličice. Scrapbook je tada često bio knjiga puna takvih sličica.

U Engleskoj je ta riječ već u prvim desetljećima devetnaestog stoljeća bila toliko uobičajena da su izlazile knjige i časopisi sa scrapbook u naslovu, sa savjetima kako skupljati i slagati svoje komadiće.

Preteče

Ideja je starija od riječi. Nakon izuma tiska pismeni su ljudi odjednom imali pred očima mnogo više tiskovina. Kako bi se snašli, lijepe odlomke, recepte i citate prepisivali su u commonplace book, svojevrsnu osobnu priručnu knjigu. Studenti u sjevernoj Europi davali su prijateljima i profesorima da im pišu i crtaju u album prijatelja, dalekog pretka spomenara. Obitelji su rođenja i vjenčanja bilježile na praznim stranicama obiteljske Biblije.

U drugoj polovici osamnaestog stoljeća u Engleskoj je izašla knjiga o povijesti Jamesa Grangera s praznim stranicama, kako bi čitatelj sam mogao uz nju zalijepiti grafike. Knjige nadopunjene na taj način prozvane su grangeriziranim knjigama. I to je korak prema scrapbooku: tiskana knjiga koju sam dovršiš.

Viktorijanski albumi i sjajne sličice

Veliki procvat stigao je u devetnaestom stoljeću, u doba kraljice Viktorije. Omogućile su ga dvije stvari: papir je pojeftinio, a pojavila se i nova tehnika tiska, kromolitografija. Njome su se prvi put mogle u velikim količinama tiskati šarene sličice. Čestitke, reklamne kartice, prstenovi s cigara i etikete odjednom su postali prekrasni, a ljudima su bili previše lijepi da bi ih bacili.

Te su šarene sličice završavale u albumima, uz novinske izreske, pjesme, prešano cvijeće, komadiće tkanine i rukom pisane bilješke. Izrađivale su ih ponajviše žene i djeca. Oko 1880. lijepljenje sjajnih sličica bilo je prava pomama među djecom. Djevojčice su u svojim knjigama gradile čak i cijele papirnate kuće: sobe opremljene namještajem i ljudima koje su izrezivale iz časopisa i reklama.

Albume su vodili i poznati pisci. Lucy Maud Montgomery, autorica Anne sa Zelenih zabata, u njih je lijepila izreske, razglednice, komadiće tkanine i prešano cvijeće. Takva knjiga nije bila dnevnik s tajnama, nego zbirka onoga što je netko smatrao lijepim ili važnim. Bila je namijenjena pokazivanju.

Mark Twain i njegov samoljepljivi scrapbook

Jedan od najpoznatijih ljubitelja lijepljenja bio je Mark Twain, autor Toma Sawyera. Cijeli je život lijepio izreske u knjige, ali gnjavažu s ljepilom nije podnosio. Ljepila nikad nije bilo kad ti treba, ili se osušilo, ili je razmazalo tintu s novinskog izreska.

Zato je smislio nešto bolje. Godine 1873. dobio je patent za scrapbook čije su stranice već bile premazane slojem gume, često u uskim trakama, točno širine novinskog stupca. Gumu bi malo navlažio, stavio izrezak na nju i gotovo. Šalio se da njegov album ljudima štedi mnogo psovanja.

Album je postigao velik uspjeh i godinama se prodavao. Od svih izuma na kojima je Twain petljao, prema njegovim biografima to je bio jedini koji mu je doista donio novac. To pokazuje da je lijepljenje već tada bilo masovni hobi.

Zašto je album poslije nestao

Krajem devetnaestog stoljeća na tržište je stigao praktičan fotoaparat. Prvi put je obična obitelj mogla sama snimati fotografije. Foto-album postao je popularan i to je promijenilo album za lijepljenje. Fotografije su preuzele stranice, a pisma, kartice i izresci nestali su u kutijama.

Tijekom dvadesetog stoljeća bogato ukrašen album sve je više izlazio iz mode. Ostao je uglavnom jednostavan foto-album. Neki su ljudi svoje stare albume čak smatrali bezvrijednima i bacili ih. Lijepilo se i dalje, ali kod kuće, u tišini, bez trgovina i časopisa oko toga.

Povratak oko 1980.

Preokret je počeo krajem sedamdesetih u Sjedinjenim Državama, s rastućim zanimanjem za istraživanje obiteljskog stabla. Ljudi su htjeli zabilježiti povijest svoje obitelji, s fotografijama i pričama. Oko 1980. jedna je žena iz Utaha privukla pozornost desecima ručno izrađenih obiteljskih albuma u kojima je spajala fotografije s tekstom i ukrasima. Otvorila je trgovinu posebno za takve albume i ideja se primila.

Osamdesetih su uslijedile tvrtke koje su albume i materijal prodavale na kućnim prezentacijama, gdje si mogao naučiti i kako složiti stranicu. Važna je bila spoznaja da jeftin papir i ljepilo oštećuju fotografije. Beskiselinski papir, sigurno ljepilo i olovke koje ne blijede postali su novi standard, kao i kvadratni format od 30,5 × 30,5 cm (12 × 12 inča).

Industrija devedesetih

Devedesetih je scrapbooking u Americi postao jedan od najbrže rastućih hobija. Pojavili su se časopisi, specijalizirane trgovine, sajmovi i bezbroj novih proizvoda: dizajnerski papir, naljepnice, pečati, embellishments (sitni ukrasi poput gumbića i brads zakovica). Scrapbookeri su se okupljali na cropovima: večerima ili vikendima kad se uz stol pun pribora zajedno lijepilo.

Preko tih trgovina, časopisa, a kasnije i interneta, hobi je stigao u Europu, pa i u Nizozemsku i Belgiju. Zato i danas koristimo toliko engleskih riječi. Nakon velikog procvata u trgovinama je postalo mirnije i dosta je specijaliziranih dućana ponovno nestalo, ali sam je hobi ostao.

Od digitalnog do journalinga

S digitalnim fotoaparatom stigao je i digitalni scrapbook: stranice koje izrađuješ na računalu s digitalnim papirom i ukrasima, a zatim ih daš ispisati. Istodobno su nastali online forumi i blogovi na kojima su scrapbookeri pokazivali svoje radove i izazivali jedni druge sketchevima i temama.

S društvenim mrežama poput Pinteresta i Instagrama sve se ponovno promijenilo. Pojavili su se novi oblici koji su bliski starom albumu: junk journal, izrađen od ostataka papira, art journal i bullet journal. Mnogi su lijepljenje otkrili preko ukrašenog planera, a ne preko foto-albuma. Na neki se način hobi tako vratio svojim početcima: knjizi punoj komadića, sličica i vlastitih riječi.

Zašto su povjesničari dugo zanemarivali scrapbookove

Scrapbookove se dugo nije shvaćalo ozbiljno. Smatrali su se razbibrigom žena i djece, izrađenom od tiskovina za bacanje: kartica, reklama, izrezaka. Ni arhivi nisu znali što bi s njima. Album je teško sačuvati, s krhkim papirom, izmiješanim materijalima, ljepilom koje se odvaja ili mijenja boju i hrptovima koji se izbočuju. Osim toga, ne uklapaju se ni u jednu kategoriju: nisu ni pismo, ni knjiga, ni zbirka fotografija.

Ta se slika promijenila. Povjesničari, knjižničari i konzervatori danas vide da albumi pokazuju nešto što službenim izvorima nedostaje: kako su živjeli obični ljudi, što su smatrali lijepim, koje su predstave posjećivali i koga su voljeli. Imena i datumi na poleđini fotografija pomažu u istraživanju obiteljskog stabla, a fotografija neke ulice pokazuje kako je izgledala prije asfaltiranja. I redoslijed i sastav takve knjige nešto govore, pa ih muzeji najradije čuvaju u cjelini.

Što to znači za tvoju knjigu

Knjiga koju sada izrađuješ za sto će godina i sama biti djelić povijesti. Pomoći će nekoliko stvari:

• Ne lijepi samo fotografije, nego i prave stvari: ulaznicu, obavijest o rođenju, pozivnicu.
• Zapiši tko, što, gdje i kada. Fotografija bez imena sljedećoj je generaciji zagonetka.
• Piši rukom. Tvoji će unuci poslije prepoznati tvoj rukopis i na drugim papirima.
• Biraj materijal koji dugo traje, kako ti stranice ne bi propale kao mnogi stari albumi.

Ako želiš biti siguran da se tvoja knjiga neće izgubiti, skeniraj je. Tako ostaje sačuvana, čak i ako papir jednom popusti.