Zašto fotografije žute i kako to spriječiti

Izvadiš staru kutiju za cipele i odmah primijetiš. Bijeli rubovi su požutjeli, nebo je narančasto, a bakina haljina ima neobičan ružičasti odsjaj. To nije loša sreća, a obično ni loša fotografija. To je kemija, a velik dio toga možeš usporiti.

Što se događa kad fotografija mijenja boju

Fotografija je više od papira sa slikom. Na papiru je tanak sloj želatine, emulzija, i u njoj se nalazi slika. Što će poći po zlu, ovisi o tome što je u tom sloju.

Kod fotografije u boji iz fotolaboratorija slika se sastoji od triju bojila: cijan, magente i žute. Ona se polako razgrađuju, ali ne jednako brzo. Ako jedno nestaje brže od druga dva, cijela fotografija dobije obojeni nijansu. Zato su mnoge fotografije iz šezdesetih i sedamdesetih postale crvene ili narančaste: najviše je oslabilo plavozeleno bojilo. Osim toga, zaostale tvari u samoj emulziji mogu požutjeti, što se najviše vidi na bijelim dijelovima i rubovima.

Kod crno-bijelih fotografija slika se sastoji od srebra. Srebro reagira s kiselinama i parama iz kartona, ljepila i zraka, baš kao što srebrna žlica potamni. Slika tada postaje žutosmeđa i bljeđa, a ponekad se na rubovima vidi metalni sjaj. Vrlo stare fotografije iz devetnaestog stoljeća, poput albuminskih, uz to često žute same od sebe, među ostalim zato što bjelančevina u sloju mijenja boju.

Tu su još papir i karton oko fotografije. Papir od drvne pulpe iz koje lignin nije uklonjen postaje kiseo, žuti i postaje krhak. Tu kiselinu prenosi na sve što s njim dolazi u dodir. Arhivisti to zovu sporom vatrom: ne vidiš da gori, ali ne prestaje.

Četiri glavna krivca

Gotovo sve to propadanje pokreću četiri stvari. Potpuno ga zaustaviti ne možeš, jer je mijenjanje boje kemijska reakcija koja se uvijek pomalo nastavlja. Ali možeš ga znatno usporiti.

• Svjetlost. UV zračenje iz dnevnog svjetla i fluorescentnih cijevi razgrađuje bojila, ali sudjeluje i obična vidljiva svjetlost. Što je jača i što dulje traje, to brže ide. Fotografija na prozorskoj dasci obično prva izblijedi.
• Kiselina. Dolazi iz kiselog papira i kartona, nekih ljepila, selotejpa i jeftinih plastičnih košuljica od PVC-a. Na zlu su glasu stranice starinskih samoljepljivih albuma: karton, ljepilo i plastika zajedno ispuštaju pare koje oštećuju boje i ostavljaju mrlje na poleđini.
• Toplina. Svaka kemijska reakcija ide brže kad je toplije. Tavan koji se ljeti jako zagrije zato iz godine u godinu ubrzava propadanje.
• Vlaga. Vlažan zrak ubrzava razgradnju bojila i srebra, čini da se želatina zalijepi za staklo i plastiku i daje priliku plijesni. Ni presuh zrak nije dobar, jer se fotografije tada savijaju, a papir postaje krhak. Najštetnije su nagle promjene.

Korisna smjernica za fotografije je vlažnost zraka između otprilike 30 i 50 posto i temperatura ne viša od oko 21 stupnja. Ormar u običnoj, grijanoj dnevnoj sobi često je tome dovoljno blizu. Tavan, šupa, garaža ili vlažan podrum nisu. O najboljem mjestu za tvoje knjige i kutije piše više u našem članku o čuvanju scrapbookova.

Zašto jedna fotografija žuti brže od druge

Dvije fotografije iz iste godine nakon trideset godina mogu izgledati potpuno različito. To obično ima jedan od ovih uzroka:

1. Vrsta fotografije. Fotografije u boji osjetljivije su od dobro razvijenih crno-bijelih. Instant fotografije poput polaroida često su dodatno osjetljive na svjetlost i toplinu.
2. Tinta pisača. Kućni ispisi tintom na bazi bojila (dye) blijede brže od ispisa pigmentnom tintom, pogotovo ako nezaštićeni stoje na zraku.
3. Obrada. Ako fotografija u laboratoriju nije dobro isprana, ostaju kemikalije koje kasnije izbiju kao žute ili smeđe mrlje.
4. Gdje je ležala ili visjela. Fotografija koja je ležala u tamnoj kutiji izdrži mnogo dulje od one koja je godinama stajala na suncu. Razlika se često vidi na samoj fotografiji: rubić ispod okvira još je svjež, ostatak je izblijedio.
5. S čime je bila u dodiru. Novinski isječak pokraj nje, kisela kartonska stranica albuma ili selotejp na poleđini ostavljaju tragove. Ponekad se vidi mrlja točno u obliku isječka.
6. Kako se držala. Prsti ostavljaju masnoću i kiselinu na prednjoj strani, a to se nakon godina vidi. Fotografije hvataj za rubove, čistim i suhim rukama.

Što još možeš učiniti za fotografije koje su promijenile boju

Kod kuće požutjelu ili izblijedjelu fotografiju ne možeš vratiti u prvobitno stanje. Bojilo koje je nestalo ne vraća se. Ali možeš se pobrinuti da tu stane.

• Odvoji fotografiju od svega što joj šteti: kiselih stranica albuma, selotejpa, gumica, spajalica i PVC košuljica. Ako je zalijepljena, nemoj je trgati. O tome piše naš članak o sigurnom odvajanju zalijepljenih fotografija.
• Čuvaj je na tamnom, hladnom i suhom mjestu, u košuljici od polipropilena, poliestera ili polietilena, u beskiselinskoj kutiji.
• Nemoj je sam tretirati vodom, izbjeljivačem ili sredstvima za čišćenje i nemoj je plastificirati. Selotejp na poderotini s vremenom samo povećava štetu.
• Ne bacaj negative. Često su ležali u mraku i zato su bolje očuvani od fotografije. S negativa možeš dati ponovno izraditi fotografiju ili ga skenirati.
• Ako je fotografija jako vrijedna ili je zalijepljena za staklo ili plastiku, najprije pitaj restauratora fotografija za savjet.

Fotografije sigurno u okviru

Fotografija na zidu svaki dan dobiva svjetlost. Zato muzeji često izlažu kopiju, a original čuvaju u mraku. To možeš i ti: daj izraditi dobru novu kopiju svoje najdraže stare fotografije i uokviri nju.

Ako ipak želiš uokviriti original, pazi na ovo:

• Koristi paspartu od beskiselinskog kartona, najbolje pamučnog. Tako fotografija ne dodiruje staklo i želatina se ne može zalijepiti za njega.
• Pričvrsti fotografiju na karton foto-kutnicima ili beskiselinskom platnenom trakom, nikad ljepilom ili selotejpom na samoj fotografiji.
• Zamijeni tanku kartonsku poleđinu jeftinog okvira beskiselinskim kartonom. Takve poleđine često su od kiselog kartona od drvne pulpe.
• Odaberi staklo s UV filtrom. Ono zaustavlja dio štetne svjetlosti, ali fotografiju ne čini neranjivom.
• Ne vješaj je na sunce, iznad radijatora ili peći, u kupaonicu ili kuhinju, a radije ni na hladan vanjski zid.
• Izmjenjuj. Fotografija koja nekoliko mjeseci visi, a zatim neko vrijeme leži u mraku, traje dulje.

Digitalna obnova kao posljednje rješenje

Ako je fotografija stvarno izblijedjela, digitalna obnova često je jedini način da ponovno vidiš izvorne boje. Dok god je ostalo ponešto od svakog bojila, u fotografiji je obično više informacija nego što vidiš golim okom.

1. Skeniraj fotografiju prije nego što išta drugo napraviš, u visokoj rezoluciji, često 600 dpi za običnu fotografiju. Male fotografije skeniraj u višoj rezoluciji.
2. Sačuvaj taj prvi sken neobrađen, u formatu bez gubitka kvalitete kao što je TIFF. To je tvoj digitalni original.
3. Uvijek radi na kopiji. Mnogi programi za skeniranje imaju opciju za vraćanje izblijedjelih boja, a u programu za obradu fotografija možeš zasebno podešavati kanale boja. Kod fotografije koja je postala crvena tako ukloniš crvenu nijansu i vratiš plavozelenu.
4. Daj izraditi novu fotografiju obnovljene verzije za svoj album ili zid. Original ostaje siguran u kutiji.

Takav sken ujedno je sigurnosna kopija slike kakva je sada, a upravo za to služi tvoja polica u Scrappdu.

Ne moraš sve srediti u jednom popodnevu. Počni s fotografijama koje ti najviše znače, makni ih sa sunca i od kiselog kartona i skeniraj ih. Tada je ono najvažnije već sačuvano.