Kako čuvati ispisane fotografije desetljećima

Kod kuće fotografije rijetko propadnu odjednom. Najčešće se to događa polako, iz godine u godinu, u kutiji za cipele na tavanu, s gumicom oko njih ili u smeđoj kuverti. Uz nekoliko dobrih odluka o materijalu i mjestu, ispisi će ostati lijepi desetljećima. Za to ti ne treba muzejski depo, nego dobra kutija, prave košuljice i mirno mjesto u kući.

Što fotografijama šteti

Toplina, vlaga i svjetlo čine svoje, ali važan je i materijal u kojem fotografije leže. Običan karton, smeđe kuverte i novinski papir sadrže kiseline i lignin, tvar iz drva zbog koje papir s vremenom požuti i postane krhak. Te tvari polako prelaze na fotografije.

Plastika može biti jednako štetna. Mekane PVC košuljice sadrže omekšivače koji se s vremenom oslobađaju, pa ispisi mogu promijeniti boju ili se početi lijepiti. I ljepilo, selotejp i samoljepljive stranice albuma ispuštaju tvari koje oštećuju fotografije.

Gledaj dalje od riječi „beskiselinski”

Na pakiranjima piše beskiselinski, sigurno za fotografije ili arhivska kvaliteta. To nisu zaštićeni izrazi. Osim toga, beskiselinski nije isto što i bez lignina: papir može biti jedno, a da nije drugo. Zato provjeri piše li oboje.

Ako želiš više sigurnosti, potraži PAT, Photographic Activity Test. Taj međunarodni test (ISO 18916) ispituje reagira li materijal kemijski s fotografijama. Proizvod koji prođe test možeš smatrati sigurnim za fotografije. Kod papira i kutija ponekad naiđeš i na norme: ISO 9706 za trajni papir i ISO 16245 za kutije i mape za papirnate dokumente. One se odnose na papir; za fotografije je PAT najvažniji dodatak.

Kutije i kuverte koje valjaju

Običnoj obiteljskoj arhivi dovoljno je nekoliko dobrih osnovnih stvari.

• Čvrsta arhivska kutija od kartona bez kiselina i lignina. Odaberi zatvorenu kutiju, bez ručki, rupa ili otvora za prozračivanje, da prašina i svjetlo ostanu vani. Ima ih, među ostalim, u formatu A4 i A3.
• Kutije za fotografije u formatu ispisa, na primjer za 10 × 15 cm, koje možeš podijeliti kartonskim pregradama ili indeksnim karticama. Na svaku pregradu napiši godinu, mjesec i temu, pa ćeš kasnije sve lako pronaći.
• Kuverte ili mapice od beskiselinskog papira za pojedinačne i vrijedne fotografije.

Radije odaberi kartonsku kutiju nego plastičnu kutiju za spremanje. I pazi da košuljice i mapice točno stanu u kutiju, kako ništa ne bi klizilo.

Koja je plastika sigurna

Tri vrste plastike prikladne su za dugo čuvanje fotografija: polipropilen (PP), poliester (poznat i kao Mylar) i polietilen (PE). PVC, koji se zove i vinil, zaobiđi. Ako ne piše od čega je košuljica napravljena, nemoj je uzeti.

Plastika ima jednu slabu točku: pri visokoj vlažnosti zraka, iznad otprilike 60 posto, fotografije se mogu zalijepiti za nju. Ako su ti fotografije na mjestu koje je ponekad vlažno, radije odaberi papirnate kuverte. Fotografije koje si sam ispisao na inkjet pisaču ostavi da se suše dan i noć prije nego što ih staviš u košuljicu.

O košuljicama i džepićima za fotografije u albumima više piše u zasebnom članku.

Najbolje mjesto u kući

Fotografije vole hladno, suho, tamno i prije svega stabilno. Arhivske ustanove polaze od vlažnosti zraka između otprilike 30 i 50 posto i temperature od najviše oko 21 stupanj; hladnije je bolje, dokle god nije vlažno. Važnije od točnog broja je da se uvjeti stalno ne mijenjaju. Jednostavan higrometar pokazat će koliko je negdje vlažno.

Gdje fotografije radije ne čuvati:

• na tavanu, gdje je ljeti vruće, a zimi hladno
• u podrumu ili prostoru ispod poda, gdje prijete vlaga, plijesan i curenje
• u garaži, šupi ili iznajmljenom skladišnom prostoru, zbog oscilacija i štetočina
• na prozorskoj dasci ili bilo gdje drugdje na suncu, gdje boje blijede
• iznad ili pokraj radijatora, a radije ni uz hladan vanjski zid
• u tek obojenoj sobi ili potpuno novom ormaru, zbog isparavanja boje, ljepila i građevinskog materijala

Ormar u grijanoj dnevnoj sobi ili spavaćoj sobi obično je najbolji izbor. Ne stavljaj kutije na pod, da ostanu suhe ako se voda kojim slučajem nađe na podu.

Položeno ili uspravno

Može i jedno i drugo, dokle god su fotografije dobro poduprte. Uspravno odlično funkcionira u kutiji koja je taman dovoljno puna, s čvrstim pregradama između, da se ništa ne nakrivi ili ne iskrivi. U poluprazanoj kutiji fotografije se prevrnu i savijaju. Tada ih radije položi.

Velike ispise, fotografije na starom, krhkom kartonu i sve što je već pomalo osjetljivo uvijek čuvaj položeno. Veliki i teški albumi i scrapbookovi također bolje stoje položeni, u vlastitoj kutiji ili na polici.

Što staviti između

Vrijedne fotografije najbolje je da svaka ima svoju košuljicu ili kuvertu. Ako ispise čuvaš na hrpi, između njih stavi neutralni međulist, na primjer beskiselinski svileni papir. To sprječava trenje i ogrebotine, osobito kod mat ispisa s osjetljivom površinom.

Kod starih fotografija pazi na još jednu stvar. Mnogi beskiselinski papiri puferirani su vapnom kako bi neutralizirali kiseline. Za većinu modernih ispisa to je u redu, ali rane fotografije, stari ispisi u boji i cijanotipije mogu baš zbog toga stradati. Za te fotografije odaberi nepuferirani papir neutralne kiselosti ili košuljicu od poliestera ili polipropilena.

Što ne ide između: novinski papir, običan papir za pisač, ceduljice sa selotejpom, gumice, spajalice i klamerice.

Stare pojedinačne fotografije

Najsigurnije je stare pojedinačne fotografije čuvati svaku u vlastitoj košuljici od polipropilena ili poliestera, ili u kuverti od nepuferiranog papira, u zatvorenoj arhivskoj kutiji. Ostavi ih redoslijedom kojim si ih pronašao. Možda se čini nasumičnim, ali često je nešto značio osobi koja ih je čuvala.

Stare fotografije uzimaj u ruke samo kad je potrebno, čistim, suhim rukama i za rubove. Prsti ostavljaju masnoću i kiseline na površini slike, zato ne diraj prednju stranu. Podupri cijelu fotografiju i ne podiži je za jedan kut. Fotografiju koja je smotana ili presavijena nikad ne izravnavaj na silu.

Ako su fotografije zalijepljene u stari album, zasad ih ostavi gdje jesu. O tome pišu dva druga članka na ovom blogu. Ako želiš objesiti staru fotografiju, uokviri kopiju, a original čuvaj u kutiji.

Negativi nakon skeniranja

Ne bacaj negative, čak ni kad je sve skenirano. Negativ često sadrži više detalja nego što ih zabilježi prvo skeniranje, a boljim skenerom ili novim ispisom kasnije iz njega možeš izvući još više.

Čuvaj ih u listovima ili košuljicama za negative od polipropilena, polietilena ili poliestera, sa svakom trakom u vlastitom pretincu. Stara kuverta iz foto radnje obično nije napravljena za to. Na list napiši o kojem je filmu, godini i temi riječ i daj mu isti broj kao pripadajućim skenovima i ispisima. Negativi spadaju na isto mjesto kao i fotografije: hladno, suho i tamno.

Kako sigurno pisati po poleđini

Ime i godina na poleđini čine fotografiju mnogo vrjednijom za sljedeću generaciju. Koristi meku olovku, poput B ili 2B, i lagano pritišći. Piši uz rub ili u kutu, ne na sredini poleđine, jer se tamo pritisak brzo vidi s prednje strane. Položi fotografiju slikom prema dolje na čistu, glatku podlogu.

Ne koristi kemijsku olovku, zbog pritiska, ni flomaster ili permanentni marker na samoj fotografiji. Tinta može probiti ili se otisnuti na fotografiju ispod. Ako ispis ima glatku, pomalo plastičnu poleđinu na koju olovka ne prianja dobro, piši na košuljicu, kuvertu ili karticu uz nju. Ako ipak želiš pisati po samoj fotografiji, uzmi olovku koja je izričito namijenjena fotografijama i pusti da se tinta dobro osuši. Permanentni marker koristi samo s vanjske strane košuljica i mapica.

Što često pođe po zlu

• Popravljanje poderotine selotejpom ili plastificiranje fotografije. Oboje mijenja boju fotografije i može oštetiti sloj slike.
• Vješanje jedinog originala u okviru na suncu.
• Ostavljanje mokrih fotografija jedne na drugoj. Što prije ih položi slikom prema gore u hladnu, prozračnu prostoriju i ništa ne stavljaj na mokru površinu.
• Spremanje svega „nakratko” u kutiju na tavanu, gdje onda ostane godinama.

Ne moraš sve srediti u jednom vikendu. Počni s fotografijama koje su ti najdraže, daj im dobru košuljicu i dobru kutiju i stavi ih na mirno mjesto. Ostalo dolazi samo od sebe.