Višegodišnji dnevnik: svaki dan nekoliko redaka

Običan dnevnik svaku večer traži praznu stranicu. Višegodišnji dnevnik traži samo nekoliko redaka. Dok ih pišeš, iznad njih čitaš što si radila točno godinu dana ranije na isti dan. Zbog te male razlike mnogima je to prvi dnevnik koji zaista ustraju voditi.

Što je višegodišnji dnevnik

U višegodišnjem dnevniku svaki datum ima jednu stranicu. Na njoj su tri, pet ili deset malih polja jedno ispod drugog, po jedno za svaku godinu. Ove godine 14. ožujka pišeš u gornje polje. Iduće godine otvoriš istu stranicu i pišeš u polje ispod, a stari tekst stoji odmah iznad.

Knjiga zato nema godinu na koricama. Počinješ kad želiš, na bilo koji datum, a godinu sama upisuješ u polja. Nakon godinu dana opet si na početnoj stranici i ponovno prolaziš kroz knjigu, sve dok se ne popune sva polja.

Budući da svaki dan ima samo jednu stranicu, petogodišnji ili desetogodišnji dnevnik nije nužno puno deblji od običnog dnevnika sa stranicom po danu. Polja su samo manja što više godina mora stati na stranicu.

Postoje i drugačije verzije. Neke knjige stavljaju dva dana na jednu stranicu pa imaju još manja polja. Druge imaju dodatne stranice za svaku godinu, primjerice mjesečni pregled, slobodnu stranicu za ono što nije stalo u polje ili stranicu za osvrt na kraju godine.

Tri, pet ili deset godina: odakle početi

Iskusni pisci dnevnika gotovo svi daju isti savjet: ne počinji odmah s deset godina ako još nikad nisi ustrajala u vođenju dnevnika. Trogodišnja ili petogodišnja knjiga manje je obećanje, a brže ćeš vidjeti odgovara li ti.

Nekoliko stvari na koje treba paziti pri odabiru:

• Prostor po danu. Što više godina, to manje redaka po danu. U desetogodišnjem dnevniku to su često samo dva ili tri retka, u trogodišnjem obično nešto više. Ako pišeš krupno, odaberi manje godina ili veći format.
• Težina. Debeli desetogodišnji dnevnik s tvrdim koricama težak je i ne stane lako u torbu. To je knjiga za noćni ormarić.
• Ravno otvaranje. Mnogi višegodišnji dnevnici su šivani, ali se ne otvaraju ravno, pogotovo na početku i na kraju knjige. Tada podmetni drugu knjigu ispod strane s manje stranica da možeš pisati ravno.
• Papir i olovka. Papir je često tanak da knjiga ostane praktična. Ako koristiš nalivpero, najprije isprobaj nekoliko riječi na zadnjoj stranici. Gel olovka ili tanka kemijska najmanje se probijaju.
• Blagdani. Uvozne knjige ponekad navode blagdane druge zemlje. Nije strašno, ali dobro je znati.

Želiš li najprije isprobati bez kupnje knjige, možeš i u običnoj bilježnici. Svakoj stranici upiši datum i ravnalom je podijeli na polja. Ili uzmi registrator s listovima, pa sama odlučuješ koliko godina radiš.

Često se čuje savjet: odaberi knjigu koja ti se sviđa. Uzimat ćeš je svaki dan, godinama. Knjigu za koju se vežeš teže ćeš ostaviti po strani.

Što napisati u nekoliko redaka

Mali prostor nije ograničenje, nego cijela ideja. Ne moraš pisati priču, samo ostaviti trag. Ne pokušavaj uhvatiti sve, odaberi jednu stvar.

Što dobro stane:

• što si radila: radni dan, šetnja, rođendan
• nešto sitno što bi inače zaboravila: rečenica tvog djeteta, šala za stolom
• vrijeme, prvi narcis u vrtu, prva noć s upaljenim grijanjem
• kako si se osjećala, u nekoliko riječi
• što si čitala, kuhala ili gledala
• kako si spavala ili kako ti je bilo sa zdravljem

Korisna je navika na vrhu sažeti dan u nekoliko ključnih riječi ili zaokružiti jednu riječ. Tako ćeš poslije brzo pronaći u kojoj se godini nešto dogodilo.

Neki ujutro pišu o prethodnom danu. To dobro funkcionira ako si navečer preumorna, a s jednom noći između često bolje znaš što je zaista bilo važno.

Neka bude i malo tvoj. Mala naljepnica, trakica washi tapea (ukrasne papirnate trake) ili crtežić na margini su u redu, samo da polja za sljedeće godine ostanu slobodna. Za pravo lijepljenje višegodišnji je dnevnik pretanak.

Kombinacija s običnim dnevnikom ili planerom

Višegodišnji dnevnik ne zamjenjuje sve. Dugo putovanje, težak tjedan ili dan pun misli ne stanu u tri retka. Zato mnogi uz njega vode i drugu knjigu.

Nekoliko kombinacija koje dobro funkcioniraju:

• Višegodišnji dnevnik i journal. U malu knjigu idu činjenice, a u običan dnevnik ili journal misli i osjećaji. Želiš li ih povezati, u polje upiši uputu, primjerice „vidi journal”.
• Višegodišnji dnevnik i planer. Dogovori, popis za kupovinu i zadaci idu u planer. Tako višegodišnji dnevnik ostaje o tvom životu, a ne o popisu zadataka.
• Višegodišnji dnevnik i spomenar. Ulaznice, ambalaža i fotografije idu u zasebnu knjigu ili scrapbook. Višegodišnji dnevnik tada ostaje ravan i godinama stane u korice.

Dobro pravilo: nikad ne piši isto na dva mjesta. Svakoj knjizi daj vlastiti zadatak, pa neće izgledati kao dvostruki posao.

Što ako propustiš dane

Propuštat ćeš dane. Svatko tko vodi višegodišnji dnevnik ima prazna polja. Razlika između onih koji nastave i onih koji odustanu ponajviše je u tome kako se nose s tim prazninama.

• Ostavi ih prazne. Prazno polje nije pogreška. Knjiga jednostavno ide dalje, a sutra te opet čeka novo polje.
• Ne nadoknađuj na silu. Tko kasni tjedan dana i želi sve nadoknaditi, brzo se obeshrabri. Upiši najviše dane kojih se još sjećaš i nastavi od danas.
• Neka bude kratko. Jedan redak je dovoljan. Čak i „miran dan, ništa posebno” se računa.
• Odaberi stalne trenutke. Ako ne uspijevaš svaki dan, možeš bilježiti samo posebne dane: rođendane, blagdane, prvi dan škole. I tada ćeš nakon nekoliko godina imati lijepe usporedbe.
• Jednostavno počni ponovno. I nakon mjeseci tišine možeš nastaviti na bilo kojoj stranici.

Ponekad je godina toliko teška da neko vrijeme ne želiš gledati stare stranice, primjerice nakon gubitka. Tada knjiga smije neko vrijeme ostati zatvorena. Čekat će dok ne budeš spremna.

Zašto je osvrtanje tako lijepo

Najljepše u višegodišnjem dnevniku primijetiš tek druge godine. Otvoriš stranicu i tamo piše: što si radila prošle godine, zbog čega si se brinula, kako ti je dijete tada još bilo malo.

Vidiš stvari koje u običnom dnevniku nikad ne bi primijetila. Da se svakog proljeća prehladiš otprilike istog tjedna. Da jabuka jedne godine procvjeta ranije nego druge. Da briga od prošle godine sada jedva zaslužuje misao. Ponekad pronađeš slučajnosti: dvije godine zaredom na isti dan čestitka od iste prijateljice.

I vidiš što je ostalo isto. To je jednako vrijedno kao i ono što se promijenilo.

Nakon tri ili pet godina imaš malu knjigu koja sažima dio tvog života, dan po dan. Knjigu koju čuvaš i koju ćeš i za dvadeset godina htjeti otvoriti.