Scrapbooking bez fotografija: kako ipak ispričati svoju priču

Scrapbook bez fotografija možda zvuči kao foto-album bez fotografija: prazno. Ipak je obrnuto. Scrapbook se od običnog albuma razlikuje upravo po riječima, ulaznicama i sitnicama oko fotografija. Makneš li fotografiju, ostaje priča. A to je ono što si htio sačuvati.

Mora li u scrapbooku uvijek biti fotografija?

Ne. Scrapbooki su postojali davno prije nego što je svatko imao fotoaparat. U devetnaestom i ranom dvadesetom stoljeću ljudi su u njih uglavnom lijepili izreske, sličice, kartice i pisma. Fotografija kao središte stranice postala je običaj tek kasnije.

Stranica bez fotografije zato nije rješenje iz nužde. To je drugačiji način pričanja. Ponekad čak i bolji: fotografija pokazuje kako je nešto izgledalo, ali ne i kako se osjećalo, što je rečeno ili zašto si to htio zapamtiti.

Najprije razmisli što želiš zabilježiti. Je li to neki događaj, razdoblje, osoba ili nešto što ti je na umu? Iz toga će samo proizaći koji materijali dobivaju glavnu ulogu.

Neka tekst ima glavnu ulogu

Na običnoj stranici journaling (tekst koji pišeš uz stranicu) često stoji u kutu. Bez fotografije smije biti u središtu. Napiši ga na veliku plohu cardstocka, čvrstog osnovnog papira koji scrapperi koriste, i postupaj s tim blokom kao s fotografijom: stavi ispod njega podlogu, uz rub traku washi tapea i uz njega nekoliko embellishmentsa (ukrasa poput naljepnica, gumba ili izrezanih oblika).

Napiši tekst prije nego što kreneš slagati layout. Često imaš više za reći nego što si mislio, a kad znaš koliko će biti dug, znaš i koliko ti mjesta treba. Ako ga je previše za stranicu, sakrij dio u malu omotnicu ili ispod preklopa.

Nekoliko oblika koji dobro funkcioniraju:

• Pismo sebi, svom djetetu ili nekome koga više nema.
• Razgovor koji želiš zapamtiti, zapisan onako kako je tekao.
• Kratak opis običnog dana, od buđenja do spavanja.
• Izreka koja je u vašoj kući pojam, velikim slovima kao naslov.

Tvoj rukopis ne mora biti lijep. Upravo tvoja ruka čini stranicu osobnom. Ako ti je to teško, tekst možeš i isprintati, otisnuti pečatima ili složiti od naljepnica sa slovima.

Popisi, kartice i crteži

Popis je najbrži način da ispuniš stranicu bez fotografije. Lako se čita i djeluje mirno. Sjeti se deset stvari koje si jeo ovog ljeta, knjiga koje si pročitao ove godine, pjesama koje sada stalno sviraju u autu ili riječi koje tvoje malo dijete krivo izgovara.

Napiši popis na zasebne trake papira, na etiketu ili na journaling karticu. Trake koje se izmjenjuju, s malim razlikama u boji, daju ritam, a da stranica ne postane prenatrpana.

Crteži rade isto što i fotografija, ali na tvoj način. Dovoljan je jednostavan crtež šalice kave, tlocrt tvoje nove ulice ili skica stola nakon rođendana. Ako ne znaš crtati, nešto precrtaj ili neka to napravi dijete. Dječji crtež na stranici često je najljepše što na njoj stoji.

Ephemera i predmeti u glavnoj ulozi

Ephemera su papirići koji su zapravo namijenjeni bacanju: ulaznice, računi, mali planovi grada, etikete, jelovnici, upute uz lijekove, poruke. Na većini piše datum, mjesto ili cijena, pa točno govore gdje si bio.

Nekoliko ideja:

• Ulaznica za koncert uz setlistu koju napišeš po sjećanju.
• Jelovnik iz restorana uz ono što ste naručili.
• Karta za vlak uz razlog putovanja.
• Narukvica s imenom iz bolnice, čestitka od posjeta nakon poroda.
• Papirnata vrećica iz pekare, presavijena na ravno.

Ravan materijal možeš odmah zalijepiti. Za deblje predmete, poput privjeska za ključeve, komadića tkanine, gumba ili školjke, radije odaberi prozirnu vrećicu ili omotnicu, ili ga prišij. Tako se knjiga zatvara, a stranice ostaju ravne.

Ali pazi: računi na termopapiru s vremenom izblijede, a novinski papir i jeftini karton mogu promijeniti boju i oštetiti susjednu stranicu. Ako nešto želiš stvarno sačuvati, najprije to skeniraj ili fotografiraj i po želji zalijepi kopiju. Original onda može u omotnicu na poleđini stranice. U zasebnom članku pročitaj više o čuvanju ulaznica, računa i izrezaka.

Stranice o osjećajima, željama i omiljenim stvarima

Nije sve što želiš zapamtiti neki događaj. Neke od najljepših stranica govore o tome tko si sada. Za deset godina više nećeš znati što si svaki dan jeo, čemu si se nadao ili zbog čega nisi mogao spavati.

Za takvu stranicu ne treba ti fotografija. Nekoliko tema za početak:

• Moje trenutno omiljene stvari: hrana, miris, boja, mjesto u kući.
• Čemu se nadam u idućoj godini.
• Na čemu sam sada zahvalan.
• Što mi je teško i što mi pomaže.
• Moj dom kakav je sada: tlocrt s onim što se gdje događa.

Ovdje papir i embellishmentsi smiju nositi osjećaj. Mirna stranica u nježnim bojama za nešto što ti je drago, življa s puno slojeva za punu i kaotičnu godinu. Piši iskreno i o manje lijepim razdobljima. Upravo te stranice kasnije čitaš s najviše prepoznavanja.

Kad od nekog događaja nema fotografije

Ponekad fotografije jednostavno nema. Mobitel je ostao kod kuće, trenutak je bio prekratak ili je riječ o nečemu od prije mnogo godina. Tada postoje drugi načini da pronađeš sliku.

Naknadno fotografiraj ono što je još tu: mjesto, zgradu, klupu na kojoj se to dogodilo. Ili fotografiraj predmet koji je s tim povezan, poput haljine, prstena ili poklona. I karta tog mjesta ili plan grada dobro funkcioniraju kao pozadina.

Ako je riječ o nekome koga više nema, odaberi nešto što te veže uz tu osobu: omiljenu pjesmu, knjigu ili jelo. Ispis notnog zapisa ili skenirana stranica iz knjige postaje predivna pozadina. Omot ploče ili korice knjige isprintaj u malom formatu, otprilike veličine fotografije. Zapiši uz to zašto ta pjesma ili knjiga toliko pripada toj osobi: je li je on uvijek pjevao, je li je ona stalno iznova čitala? Napravi jednu temu po stranici, tako neće biti preteško, a zbirka će rasti sama od sebe.

Ako koristiš slike s interneta, zadrži ih za svoju knjigu. Ako stranicu kasnije želiš podijeliti, provjeri smiješ li.

Kad se tvoja djeca više ne žele fotografirati

Mnogi roditelji to primijete oko puberteta: fotoaparat se podigne, a dijete se okrene. Prisila ne pomaže i donosi uglavnom mrzovoljne fotografije. Srećom, dijete možeš dobro zabilježiti i a da nije na slici.

• Njihove stvari: cipele kraj vrata, radni stol, hrpa knjiga pokraj kreveta, hokejaška palica. Takva fotografija puno govori o tome tko je netko u tom trenutku.
• Njihove vlastite riječi: svake godine postavi ista pitanja. Koje ti je najdraže jelo, tko su ti prijatelji, što želiš biti kad odrasteš? Neka sami zapišu odgovore. Njihov rukopis nakon nekoliko godina i sam postaje uspomena.
• Njihov rad: svjedodžba, diploma, crtež, ulaznica za priredbu ili utakmicu.
• Ono što ti vidiš: zapiši što ti upada u oko kod njih, što im je smiješno, oko čega se uzrujavaju.

Pitaj ih i jednostavno žele li sami odabrati svoju fotografiju. Može i selfie koji se njima sviđa. Puno znači to što sudjeluju u odluci o tome što ide u knjigu. Dijete koje se ne želi fotografirati često ipak želi biti viđeno, ali pod svojim uvjetima.

Nekoliko stvari na koje treba paziti

I stranici bez fotografije treba žarišna točka. Odaberi jednu stvar koja privlači pažnju, poput najvećeg bloka teksta, upadljive ulaznice ili naslova, i gradi oko nje. Ostalo neka bude manje i mirnije.

Nemoj koristiti sve odjednom. Tri ili četiri ephemera uz jasan blok teksta čitaju se bolje od deset nepovezanih papirića. I ne zaboravi datum: bez fotografije kasnije ponekad više ne znaš koje je godine nešto bilo.

Počni s malim. Odaberi jedan popis, jednu ulaznicu ili jedno pismo i od toga večeras napravi stranicu.