Načela dizajna za scrapbook stranicu koja jednostavno štima

Sigurno ti je poznato. Imaš lijep papir, dobre fotografije i zgodne ukrase, a stranica ipak ne štima. Djeluje prenatrpano, ili baš prazno, ili nakrivo. Obično nije problem u materijalu, nego u nekoliko načela dizajna koja nisu baš na mjestu. Dizajneri i fotografi koriste ih već jako dugo, a na scrapbook stranici djeluju jednako dobro. Kad ih poznaješ, možeš svjesnije birati i lakše vidjeti zašto neka stranica ne funkcionira.

Žarišna točka: kamo gledaš najprije

Žarišna točka je mjesto na koje oko najprije odlazi. Na većini stranica to je glavna fotografija, ali može biti i naslov, komad teksta ili neka posebna kartica. Bez žarišne točke oko luta po stranici i ne nalazi mir.

Žarišnu točku stvaraš s nekoliko sredstava:

• Veličina: najvažniji element je najveći. Glavna fotografija koja je jasno veća od ostalih odmah upada u oko.
• Kontrast: svijetla fotografija na tamnoj podlozi ili obrnuto.
• Podloga ili okvir: rub od papira oko fotografije.
• Dubina: fotografija ili naslov na foam traci doslovno izlazi prema naprijed.
• Ukrasi: mala skupina na kutu fotografije privlači oko onamo.

Zamka je u tome da ta sredstva rasporediš po cijeloj stranici. Ako je najveća fotografija lijevo, najjarkija boja gore desno, a najviše ukrasa dolje desno, imaš tri žarišne točke koje se natječu. Neka se sve spoje na jednom mjestu. Tada svatko zna gdje priča počinje.

Prije nego počneš, zapitaj se što želiš da netko vidi prvo. Lice, atmosferu, događaj? Odgovor određuje koja će fotografija biti velika i što ide oko nje.

Prazan prostor: zašto praznina stranicu čini jačom

Prazan prostor je svaki dio stranice koji svjesno ostaviš bez fotografija, ukrasa, teksta i napadnih uzoraka. Ne mora biti bijel. Jednobojni list, kraft papir ili miran uzorak također se računaju.

Prvi poriv kod praznog lista je da ga popuniš. Ipak, otvoreni prostor daje oku mjesto za odmor i čini važnijim ono što se na stranici nalazi. Zamisli svjetionik na pustoj obali: prostor oko njega čini ga velikim.

Prazan prostor najbolje djeluje kad elemente grupiraš. Ako pet fotografija i deset naljepnica ravnomjerno rasporediš po stranici, nigdje nema pravog prostora, samo pukotine. Složiš li iste stvari u jedan blok, odjednom nastaje velika mirna površina. Isti materijal, potpuno drukčija stranica.

Može ga biti i previše. Stranica s jednom malom fotografijom u kutu i ničim drugim brzo djeluje izgubljeno. Važan je omjer. Tu pomaže sidro: list ili velika podloga na kojoj ili uz koju leži većina dijelova. Sidro ne mora sve prekriti, ali pazi da dijelovi ne izgledaju kao da slobodno lebde po stranici.

Pravilo trećina

Pravilo trećina dolazi iz fotografije. U mislima podijeli stranicu s dvije vodoravne i dvije okomite crte na devet jednakih polja. Na stranici od 30,5 × 30,5 cm (12 × 12 inča) te crte su otprilike svakih 10 cm. Četiri točke u kojima se crte sijeku jaka su mjesta za tvoju žarišnu točku.

Fotografija točno u sredini djeluje statično, kao blok. Pomakni je malo ulijevo ili udesno, tako da najvažniji dio bude na sjecištu, i stranica dobiva pokret. Na drugu stranu onda stavi nešto manje da uspostaviš ravnotežu.

Nekoliko načina kako iskoristiti mrežu:

• Neka glavna fotografija zauzme četiri polja u jednom kutu. Ostalo ide u preostala polja.
• Jedno polje ostavi slobodno za naslov i tekst. To mirno polje stvara kontrast s punijim dijelom.
• Naslov i skupinu ukrasa stavi u suprotne kutove, na primjer gore lijevo i dolje desno. Tako nastaje dijagonala koja vodi oko preko stranice.
• Jedan vodoravni red mreže iskoristi kao traku, s nizom malih fotografija istog trenutka.

Mrežu shvati kao pomagalo, a ne kao zakon. Ona uklanja nagađanje, ali uvijek smiješ odstupiti od nje kad to fotografija traži.

Vizualni trokut

Vizualni trokut srodan je pravilu trećina. Na stranicu staviš tri naglaska koji zajedno tvore trokut, a žarišna točka je unutar njega ili na jednom od vrhova. Oko skače s točke na točku i tako ostaje na stranici.

Ta tri naglaska mogu biti skupine ukrasa, ali i tri puta ista boja. Dobar trik je uzeti naglasnu boju s fotografije, recimo crvenu jaknicu djeteta, i ponoviti je na još dva mjesta. Ne mora biti uredan trokut; nakrivljen često djeluje bolje. Kako složiti takvu skupinu i gdje je smjestiti, pročitaj u članku o embellishmentima.

Ravnoteža teških i laganih elemenata

Svaki dio stranice ima svoju vizualnu težinu. Teške su velike stvari, tamne i jarke boje, napadni uzorci i sve što je debelo. Lagane su male stvari, nježne boje, jednobojne površine i tanke crte.

Postoje tri vrste ravnoteže:

• Simetrična: lijeva i desna strana otprilike su jednake. To djeluje mirno i stabilno, ponekad pomalo formalno.
• Asimetrična: jedna strana je teža, a protutežu joj čini nešto drugo na suprotnoj strani. To djeluje živahnije. Velika fotografija desno može biti u ravnoteži s manjom, tamnom skupinom lijevo.
• Oko središta: sve je grupirano oko jednog središnjeg mjesta, kao žbice kotača.

Ako je donji dio mnogo teži od gornjeg, gore stavi nekoliko manjih naglasaka. Dobro djeluje i kad velike fotografije ili ukrase postaviš jedne nasuprot drugima po dijagonali.

Pazi i na smjer pogleda na fotografiji. Ako netko gleda udesno, s te strane ostavi malo prostora. Postaviš li fotografiju tako da osoba gleda izvan stranice, oko čitatelja prati taj pogled prema van.

I boja ima težinu. Poznato je pravilo omjera od otprilike 70, 20 i 10 posto: velika glavna boja, često neutralna, manja druga boja i mrvica naglasne boje. Ta mrvica slobodno može biti jarka; upravo malo nečeg snažnog privlači pažnju onamo gdje je želiš.

Ponavljanje za cjelovitost

Ponavljanje povezuje zasebne dijelove. Kad se ista boja, oblik, uzorak ili materijal pojavi na nekoliko mjesta, oko stranicu doživljava kao cjelinu.

Ponavljati možeš:

• boju: ista nijansa na podlozi, na trakici papira i na naljepnici
• oblik: krugovi u uzorku, u gumbićima i u izrezanom krugu
• crte: šavovi, traka washi tapea i rub kartice u istom smjeru
• riječi: riječ iz naslova koja se vraća u tvom tekstu

Ponavljanje djeluje i kroz više stranica. Ista slova za naslove, isti pečat za datum ili ista paleta od niza zasebnih layouta stvaraju jednu knjigu. Kod fotografija s različitih dana koje se baš ne slažu može pomoći da ih sve ispišeš crno-bijelo, ili sve osim jedne.

Srodno načelo je poravnanje. Neka rubovi fotografija i blokova leže u istoj liniji, a elementi se dodiruju ili tek malo preklapaju. Stvari koje lebde odvojeno jedna od druge brzo djeluju slučajno.

Previše ponavljanja čini stranicu dosadnom. Zato ponekad baš neočekivana kombinacija dobro funkcionira: grublja fotografija uz nježan cvjetić, hrapavi karton uz čipku. Kontrast drži oko budnim, a ponavljanje drži sve na okupu.

Kako analizirati stranicu koja ne štima

Kad stranica ne djeluje dobro, stalni redoslijed pomaže da pronađeš uzrok. Sve složi bez ljepila i fotografiraj mobitelom. Na malom zaslonu kompoziciju vidiš bolje nego izbliza. Zatim prođi kroz ova pitanja.

1. Kamo najprije gledam? Je li to ono što sam htjela? Ako nije, žarišna točka je na pogrešnom mjestu ili nije dovoljno jaka.
2. Ima li više mjesta koja traže pažnju? Ukloni jedno ili ga smanji.
3. Koliko boja vidim? Ako ih je više od tri ili četiri, pogledaj bez kojih možeš.
4. Postoji li velika mirna površina? Ako ne postoji, grupiraj dijelove bliže jedne drugima.
5. Je li sve u sredini? Pomakni glavnu fotografiju na sjecište mreže.
6. Naginje li se stranica na jednu stranu? Na laganiju stranu stavi mali naglasak ili premjesti nešto teško.
7. Lebde li neke stvari odvojeno? Neka dodiruju sidro ili budu u liniji s nečim drugim.
8. Što se dogodi kad uklonim jednu stvar? Često je to upravo ono što je stranici trebalo.

Ako ne ide, pokušaj raditi prema sketchu ili gotovom predlošku. U njima su ta načela već primijenjena, a izostavljanjem ili pomicanjem elemenata brzo naučiš što čini razliku. Nakon nekog vremena to ide samo od sebe, pa već dok premještaš stvari vidiš što ne štima.