Fotografije i čuvanje

Čuvaj ih na hladnom, suhom mjestu u stambenom dijelu kuće, po mogućnosti položene i podalje od izravnog sunca. Tavan, podrum, garaža i šupa najgora su mjesta. Toplina čini papir i ljepilo krhkima, a vlaga privlači plijesan i štetnike.

Što pomaže:

• ormar uz unutarnji zid, ne pokraj radijatora ni uz vanjski zid
• temperatura oko sobne ili malo niža
• vlažnost zraka otprilike između 30 i 50 posto
• debele, teške albume čuvaj položene
• odgovarajuća kutija protiv prašine i svjetla

Velike promjene topline i vlage štete više nego mjesto koje nije idealno, ali ostaje stabilno.

Pročitaj i: Kako čuvati scrapbook: mjesto, temperatura i vlaga

Polipropilen (PP), poliester (PET, poznat i kao Mylar) i polietilen (PE) su sigurni. Izbjegavaj PVC: s vremenom ispušta tvari zbog kojih fotografije mijenjaju boju i lijepe se. PVC često prepoznaš po jakom mirisu plastike i mekanom, pomalo ljepljivom opipu. Ako ne piše od koje je plastike folija napravljena, nemoj pretpostaviti da je sigurna.

Pazi i na vlagu. U vlažnoj prostoriji fotografije se mogu zalijepiti za bilo koju vrstu plastike. Zato u foliju stavljaj samo suhe fotografije i nikad ih ne čuvaj u zavezanoj plastičnoj vrećici. U njoj se zadržava vlaga i slika brže propada.

Pročitaj i: Zaštitne folije za stranice: koja je plastika sigurna za fotografije

Koristi kutnike za fotografije. Tako na fotografiju ne dolazi ljepilo i uvijek je možeš izvaditi iz albuma. Odaberi kutnike od beskiselinskog papira ili od sigurne plastike poput polipropilena.

Ako ipak želiš lijepiti, uzmi beskiselinsko ljepilo sigurno za fotografije. Radi to samo s fotografijama koje imaš i u digitalnom obliku ili kao negativ. Jedinstvene stare fotografije radije nikad ne lijepi.

Izbjegavaj:

• običnu ljepljivu traku i dvostranu traku bez oznake „sigurno za fotografije”
• spajalice za klamanje, obične spajalice i gumice
• kućno ljepilo i gumeno ljepilo

Ljepljiva traka mijenja boju i pri skidanju može povući sa sobom sloj slike.

Pročitaj i: Koje ljepilo koristiti za fotografije, papir i ukrase

Beskiselinsko znači da papir ili karton pri izradi ima pH 7 ili viši, dakle neutralan je ili blago lužnat. Kiseli papir žuti, postaje krhak i može prenijeti kiselinu na fotografije koje su uz njega.

Oznaka beskiselinsko govori samo o trenutku kad je papir napravljen. Papir koji sadrži lignin s godinama ipak može postati kiseo. Zato na dobrim albumima i dobrom papiru često piše i „bez lignina” ili „puferirano”.

Za sve što je izravno uz fotografiju, poput listova albuma, folija i kutnika, beskiselinsko je minimum. Za ukrase dalje od fotografija nije toliko strogo, premda se kiselina može proširiti po stranici.

Pročitaj i: Papir bez kiseline i bez lignina: što znači i kada je važno

Jesu, osobito stariji. Listovi samoljepljivih albuma, često zvanih magnetni albumi, imaju sloj ljepila ispod folije koja je najčešće od PVC-a. Nakon nekoliko godina to ljepilo promijeni boju, upije se u fotografiju i fotografije se čvrsto zalijepe. Karton ispod često je kiseo.

Ako imaš takav album:

• najprije skeniraj ili fotografiraj svaku stranicu kakva jest
• pokušaj odvojiti fotografije dok to još ide
• ako ne ide, ništa ne forsiraj i sačuvaj sken kao sigurnosnu kopiju

Novi samoljepljivi albumi s oznakom „sigurno za fotografije” bolji su od starih. Ipak, kutnici ili albumi s džepićima ostaju sigurniji izbor.

Pročitaj i: Kako bez oštećenja spasiti stare samoljepljive i crne foto-albume

Obične fotografije skeniraj u najmanje 300 dpi. Odaberi 600 dpi za male fotografije koje želiš ispisati u većem formatu ili na kojima želiš zumirati. Dijapozitivi i negativi toliko su mali da moraš ići mnogo više, često 2400 dpi ili više.

Osim toga:

• glavne datoteke spremi kao TIFF ili PNG jer ne gube kvalitetu, a zatim napravi JPEG kopije za dijeljenje
• skeniraj i poleđinu ako je na njoj nešto napisano
• prije početka očisti staklo skenera od prašine
• skenove čuvaj na najmanje dva mjesta

Radije skeniraj u većoj rezoluciji nego što misliš da ti treba. Osjetljivu fotografiju najbolje je skenirati samo jednom.

Pročitaj i: Kako digitalizirati stare albume, a da ništa ne oštetiš

Računaj s 300 piksela po inču (2,54 cm) ispisa. Tada dobiješ otprilike ovo:

• 10 × 15 cm: 1181 × 1772 piksela
• 13 × 18 cm: 1535 × 2126 piksela
• A4 (21 × 29,7 cm): 2480 × 3508 piksela
• 30 × 30 cm (12 × 12 inča): 3600 × 3600 piksela

Ako to ne dosegneš u potpunosti, 200 piksela po inču za fotografiju u albumu često je i dalje sasvim dovoljno.

Više piksela ne znači samo po sebi oštru fotografiju. Zamućenje od pokreta ili fotografija koja nije dobro izoštrena na ispisu se vidi još više. Zato pogledaj fotografiju na 100 posto prije nego što je daš na ispis.

Pročitaj i: Ispis fotografija za scrapbook: kod kuće ili u foto-servisu

Nije. Beskiselinsko se odnosi na kiselost papira sada, a bez lignina na ono što se događa kasnije. Lignin je tvar iz drva koja papiru daje čvrstoću. Pod utjecajem svjetla i zraka lignin se razgrađuje i nastaju kiseline. Zato novinski papir tako brzo požuti.

Papir dakle može biti beskiselinski kad ga kupiš, a ipak sadržavati lignin. Nakon nekoliko godina tada ipak postane kiseo. Za albume i papir koji je uz tvoje fotografije želiš oboje: beskiselinsko i bez lignina. Ako na pakiranju piše samo „beskiselinsko”, ne znaš sigurno je li papir i bez lignina.

Pročitaj i: Papir bez kiseline i bez lignina: što znači i kada je važno

To znači da proizvođač smatra proizvod prikladnim za dugotrajno čuvanje, ali nije riječ o zaštićenom pojmu. Ne postoji službena norma o tome što se smije zvati „archival”, „muzejska kvaliteta” ili „sigurno za fotografije”.

Zato traži konkretne oznake:

• beskiselinsko i bez lignina kod papira i kartona
• vrstu plastike: polipropilen, poliester ili polietilen
• PAT, Photographic Activity Test (ISO 18916)

PAT je priznati test koji provjerava reagira li materijal s fotografijama. Proizvod koji prođe test možeš nazvati sigurnim za fotografije, premda test ne govori ništa o kiselosti ni ligninu. Za obične stranice na to ne moraš paziti. Za obiteljske fotografije s vrijednošću nasljeđa PAT je dobar oslonac.

Pročitaj i: Papir bez kiseline i bez lignina: što znači i kada je važno

Radi pažljivo i strpljivo. Ako ne ide bez sile, ostavi fotografiju gdje jest. Poderanu fotografiju si izgubio, a zalijepljenu uvijek još možeš skenirati.

Pokušaj ovo, ovim redom:

• najprije skeniraj cijelu stranicu
• tanku špatulu od metala ili teflona podvuci pod kutom i napreduj vrlo polako
• kod samoljepljivih albuma pomaže konac za zube bez voska koji provlačiš ispod fotografije kao malu pilu
• sušilo za kosu na najnižoj postavci, s udaljenosti, može malo omekšati staro ljepilo; ne drži ga dugo na jednom mjestu

Nikad ne koristi vodu ni otapalo. Ako je dragocjena fotografija zaista zalijepljena, potraži savjet restauratora.

Pročitaj i: Kako sigurno odvojiti zalijepljene fotografije iz starog albuma

Ovisi o albumu. Izvadi ih ako album sam oštećuje fotografije, kao samoljepljivi album s PVC folijom ili album koji se raspada ili plijesni. Ostavi ih ako album sam po sebi nešto pripovijeda. Album tvojih baka i djedova sa svojim natpisima, redoslijedom i rasporedom vrijedan je kao cjelina.

U tom drugom slučaju album zaštiti umjesto da ga rastaviš:

• skeniraj svaku stranicu
• između listova stavi beskiselinske međulistove
• čuvaj ga položenog u odgovarajućoj kutiji

Ako nisi siguran, ostavi fotografije gdje jesu. Izvaditi ih uvijek možeš i kasnije, a vratiti sve kako je bilo ne možeš.

Pročitaj i: Kako bez oštećenja spasiti stare samoljepljive i crne foto-albume

Skeniraj ili fotografiraj sve prije nego što išta odvojiš ili premjestiš. Tako imaš kopiju ako nešto pođe po zlu, a kasnije točno znaš kako su stranice izgledale.

Zatim:

• pogledaj što nije u redu: labavi listovi, požutjelo ljepilo, plijesan, zalijepljene fotografije
• zapiši što se zna o tome tko, gdje i kada, dok još ima članova obitelji koji se toga sjećaju
• zadrži izvorni redoslijed
• odredi cilj: samo sigurno čuvanje, digitalizacija ili izrada novog albuma

Drži se osnovnog pravila: ne nanosi štetu. Album na sigurnom u kutiji bolji je od napola popravljenog albuma punog ljepljive trake.

Pročitaj i: Kako bez oštećenja spasiti stare samoljepljive i crne foto-albume

Fotografiraj ga odozgo, sa stranicama okrenutima prema gore. Ne pritišći ga otvorenog na staklo skenera jer se tako može slomiti hrbat, a labave fotografije mogu se pomaknuti.

Evo kako:

• otvoreni album položi na meku podlogu i poduprij obje strane, primjerice smotanim ručnicima, da se ne otvara više nego što treba
• fotoaparat ili mobitel postavi na stativ ravno iznad stranice
• fotografiraj pri ravnomjernom dnevnom svjetlu ili s dvije lampe ukoso sa strane, bez bljeskalice
• provjeri je li svaka snimka oštra

Labave fotografije koje možeš sigurno izvaditi zatim zasebno skeniraj na plošnom skeneru.

Pročitaj i: Kako digitalizirati stare albume, a da ništa ne oštetiš

Zato što je ispis mnogo veći od zaslona mobitela, a tvoja fotografija za to nema dovoljno piksela. Na mobitelu su pikseli vrlo gusto zbijeni, pa se mali broj ne primjećuje. Na ispisu se ti pikseli rasporede po većoj površini i odjednom vidiš što nedostaje.

Broj 72 dpi u svojstvima pritom malo govori. Važan je ukupan broj piksela. Fotografiju od 4000 × 3000 piksela s oznakom 72 dpi možeš sasvim dobro ispisati, a fotografiju od 800 × 600 piksela ne možeš, što god uz nju pisalo.

Često je fotografija poslana putem aplikacije za dopisivanje ili društvenih mreža. One fotografije znatno smanjuju. Zatraži original ili neka ti datoteku pošalju e-poštom u punoj veličini ili putem servisa za slanje velikih datoteka.

Pročitaj i: Ispis fotografija za scrapbook: kod kuće ili u foto-servisu

Pusti je da se što prije osuši, sa slikom okrenutom prema gore, u hladnoj prostoriji s malo strujanja zraka. Što dulje fotografija ostane mokra, veća je opasnost od plijesni i od toga da se sloj slike počne lijepiti.

• blato pažljivo isperi čistom, hladnom vodom
• ne diraj stranu sa slikom i ništa ne stavljaj na nju
• izvadi fotografije iz folija i iz albuma i položi ih jednu pokraj druge
• ne odvajaj fotografije koje su zalijepljene jedna za drugu ili za staklo ako osjetiš otpor
• ne koristi sušilo za kosu ni grijanje

Ako se ne uspiju osušiti u dan-dva, primjerice nakon curenja vode, zamrzni fotografije, svaku zasebno zapakiranu. Restaurator ih kasnije može dalje obraditi.

Radije ne. Ljepljiva traka mijenja boju, ljepilo se upija u papir, a pri skidanju često ode i komad sloja slike. Plastificiranje se ne može poništiti: folija ostaje zauvijek na fotografiji.

Bolje:

• poderanu fotografiju stavi u foliju od poliestera ili polipropilena kako bi dijelovi ostali zajedno
• skeniraj fotografiju i popravi poderotinu digitalno u programu za obradu fotografija; popravljenu verziju možeš ponovno ispisati
• album s labavim ili poderanim listovima čuvaj položen u kutiji

Ako je fotografija dragocjena, restaurator može popraviti poderotinu materijalima koji se kasnije opet mogu ukloniti, poput japanskog papira i ljepila od pšeničnog škroba.

Pročitaj i: Kako popraviti grešku na stranici

Za nekoliko godina nije strašno, ali za dulje razdoblje nije. Običan karton često je kiseo i sadrži lignin. Žuti i otpušta kiselinu na tvoje fotografije. Gumice, spajalice i kuverte s ljepljivim rubom pogoršavaju stvar.

Bolje za dulje razdoblje:

• beskiselinska arhivska kutija bez lignina, bez rupa i ručki, da ne ulaze prašina i svjetlo
• fotografije uspravno ili u hrpicama po temi, s beskiselinskim karticama s jezičcima između njih
• hladno, suho mjesto u kući, ne izravno na podu

Plastična kutija za spremanje nije dobra zamjena jer se u njoj može zadržati vlaga.

Pročitaj i: Kako čuvati ispisane fotografije desetljećima

Čistim, suhim rukama, za rubove i što manje. Masnoća i sol s prstiju s vremenom ostavljaju mrlje na sloju slike.

• ne podiži fotografiju za jedan kut, nego je poduprij cijelom šakom ili komadićem kartona
• ne piši kemijskom olovkom po poleđini jer se utisne i može se otisnuti; koristi meku olovku
• ne jedi i ne pij u blizini

Često se preporučuju pamučne rukavice, ali s njima manje osjećaš i lakše ti fotografija ispadne. Ako ćeš pregledavati mnogo dragocjenih fotografija, nitrilne rukavice dobra su alternativa.

Pročitaj i: Kako čuvati ispisane fotografije desetljećima

Drži se pravila 3-2-1: tri kopije, na dvije različite vrste pohrane, od kojih je jedna na drugom mjestu. Na primjer na računalu, na vanjskom tvrdom disku i u oblaku.

Dobro je znati:

• vanjski tvrdi disk (HDD) jeftin je po terabajtu i prikladan kao arhiva; SSD je brži, ali skuplji
• USB stick služi za prenošenje datoteka, a ne za čuvanje godinama
• disk koji stoji u ormaru uključi barem jednom godišnje i provjeri je li sve još na njemu
• reci nekome u obitelji gdje su tvoje datoteke i kako im može pristupiti

Pohrana u oblaku štiti od požara i krađe, ali se obično plaća mjesečno.

Pročitaj i: Kako organizirati i sigurno čuvati digitalne kitove, stranice i fotke

Kad je album ili fotografija toliko oštećena da dobro čuvanje više nije dovoljno, a drag ti je. Primjerice plijesan, listovi koji se pretvaraju u prah, fotografije zalijepljene za staklo ili jedna za drugu, ili kožni uvez koji se mrvi.

Razlika:

• konzervaciju radiš sam: sigurno spremanje, skeniranje, stavljanje međulistova, izbor dobrog mjesta
• restauracija je zahvat koji obavlja restaurator papira, knjiga ili fotografija

Za većinu obiteljskih albuma konzervacija je dovoljna. Zahvat je rad po mjeri i zato je ponajprije za onu jednu nezamjenjivu fotografiju ili onaj jedan album. U međuvremenu ne radi ništa što se ne može poništiti, poput lijepljenja, plastificiranja ili čišćenja vodom.

Puferirani papir sadrži lužnatu tvar, najčešće kalcijev karbonat. Ona neutralizira kiseline koje nastaju kasnije ili dolaze iz okoline, pa papir dulje ostaje beskiselinski.

Za većinu fotografija te za izreske, diplome i drugi papir puferirani materijal sasvim je dobar, a često i bolji. Za neke stare vrste fotografija, poput cijanotipija i albuminskih otisaka, preporučuje se nepuferirani beskiselinski materijal.

Ako nisi siguran kad je riječ o dragocjenoj staroj fotografiji, odaberi nepuferirani materijal ili materijal koji je prošao PAT (Photographic Activity Test).

Pročitaj i: Papir bez kiseline i bez lignina: što znači i kada je važno

Počni s grubom podjelom po godinama ili događajima, a tek onda biraj. Ne pokušavaj sve odjednom savršeno razvrstati.

Ovaj način rada mnogim scrapericama odgovara:

• digitalno: jedna mapa po godini, s podmapama po mjesecu ili događaju i nazivima koji počinju datumom, poput „2023-07 Odmor Francuska”
• duplikate i neuspjele fotografije odmah obriši
• za svaki događaj odaberi nekoliko omiljenih koje želiš ispisati
• ispise čuvaj u beskiselinskoj kutiji s karticama s jezičcima po godini ili temi

Od sada redovito slaži nove fotografije, a stare zaostatke rješavaj u malim koracima.

Pročitaj i: Kako posložiti fotografije prije nego što počneš scrapati

Može i jedno i drugo; uglavnom je stvar ukusa i namjene. Sjajni papir daje dublje boje i više kontrasta, a mat djeluje mirnije i ne reflektira svjetlo.

Za scrapbook mnoge scraperice biraju mat ili polusjajni papir (zove se i satin ili luster):

• otisci prstiju manje se vide
• lakše je pisati ili pečatirati po njemu
• manje reflektira, i iza folije za stranice

Sjajni lijepo pristaje svijetlim, šarenim fotografijama i kad je fotografija glavni ukras stranice.

Pročitaj i: Ispis fotografija za scrapbook: kod kuće ili u foto-servisu

Trebaš. Negativ često sadrži više detalja i informacija o boji nego što pokazuje ispis ili prvi sken. S boljim skenerom ili boljim softverom kasnije možda izvučeš više. Osim toga, to je dodatna sigurnosna kopija ako izgubiš digitalne datoteke.

Negative čuvaj:

• u folijama od poliestera, polipropilena ili polietilena ili u beskiselinskim papirnatim omotnicama
• ne u PVC-u
• na hladnom, suhom i tamnom mjestu, odvojeno od ispisa
• s godinom ili događajem napisanim olovkom na pakiranju

Drži ih samo za rubove.

Pročitaj i: Kako čuvati ispisane fotografije desetljećima

Često da, osobito ako su fotografije jedna nasuprot drugoj ili uz kiseli papir. Međulist sprječava da se fotografije zalijepe jedna za drugu, da se tinta i ljepilo otiskuju i da kiselina s jedne stranice prelazi na drugu.

Međulistove stavi kod:

• crnih ili smeđih listova albuma, koji su najčešće kiseli
• stranica s ljepljivom trakom, ostacima ljepila ili zalijepljenim izrescima
• požutjelih, izblijedjelih ili srebrnasto zamagljenih fotografija

Koristi beskiselinski upijajući papir ili beskiselinski pergamin, izrezan na veličinu stranice. Pazi da album ne postane predebeo: hrbat koji se razmiče također se kvari. U tom slučaju stavi ih samo kod najosjetljivijih stranica.

Pročitaj i: Kako bez oštećenja spasiti stare samoljepljive i crne foto-albume

Počni od obitelji. Pokaži fotografije starijim članovima obitelji i odmah zapiši što ti ispričaju. Zatim traži tragove na samoj fotografiji:

• poleđina: imena, datumi, naziv fotografskog studija ili žig laboratorija za razvijanje
• format, vrsta papira i rubovi, koji govore nešto o razdoblju
• odjeća, frizure, automobili i izlozi trgovina
• fotografije za koje znaš tko je na njima, radi usporedbe

Pomoći mogu i novine, glasila udruga, školski godišnjaci te arhivi općina i crkava. U grupama o lokalnoj povijesti ili istraživanju obiteljskog stabla ljudi često rado odgovaraju. Ono što otkriješ zapiši olovkom na poleđinu ili na zasebnu karticu.

Pročitaj i: Tko je na staroj fotografiji i kada je snimljena

Najčešće zbog kiselog papira, svjetla i topline. Jeftin papir od drvne pulpe sadrži lignin, koji se razgrađuje u kiseline. Zbog toga papir žuti i postaje krhak, a ta se kiselina upija u fotografije koje su uz njega. Albumi su nekad često imali crne listove: na njima se promjena boje manje vidjela, a crno-bijele fotografije lijepo su se isticale.

Mijenja se i sama fotografija. Stare fotografije u boji s vremenom blijede i mijenjaju boju, a svjetlo, toplina, ostaci ljepila i PVC folija to ubrzavaju.

To sprječavaš beskiselinskim materijalom bez lignina, držanjem fotografija podalje od izravnog sunca i čuvanjem na hladnom, suhom i stabilnom mjestu.

Pročitaj i: Zašto fotografije žute i kako to spriječiti