Toplo i hladno embosiranje: kako dobiti reljef na stranici

Embosiranje znači da praviš reljef u papiru ili na njemu. Postoje dva načina i slični su samo po rezultatu: kod toplog embosiranja tanki sloj praha topiš u izdignutu liniju, a kod hladnog embosiranja sam papir utiskuješ u oblik. Oba tvojoj stranici daju nešto što poželiš dotaknuti, a da na nju ne moraš stavljati debele ukrase.

Razlika ukratko

Toplo embosiranje zove se i heat embossing. Pečatiraš ljepljivom tintom, posipaš embossing prah i zagrijavaš ga dok se ne otopi. Rezultat je sjajna ili mat linija koja se tek malo izdiže iznad papira, u boji praha. Dobro je za naslove, kratke tekstove, okvire i male motive.

Hladno embosiranje zove se i suho embosiranje. Tu nema ni tinte ni topline: papir utiskuješ u uzorak, embossing folderom u stroju ili šablonom i embossing olovkom s kuglicom na vrhu. Papir dobiva ispupčenu i udubljenu stranu. Posebno je lijepo za pozadine i suptilnu teksturu u jednoj boji.

Možeš ih i kombinirati. Ako cijeli list prekriješ otopljenim zlatnim prahom i zatim ga, dok je još malo topao, provučeš kroz embossing folder, dobit ćeš zlatnu površinu s uzorkom.

Što ti treba za toplo embosiranje

• Embossing tinta: obično bezbojna, malo ljepljiva tinta (često se zove watermark ink). Radi i pigmentna tinta koja dugo ostaje vlažna. Dye tinta prebrzo se suši pa se prah za nju ne uhvati.
• Embossing prah u boji po izboru. Bijela, zlatna i prozirna odličan su početak.
• Pištolj za vrući zrak, poznat i kao heat tool. Fen nije zamjena: ne zagrije se dovoljno, a jaka struja zraka otpuhne prah s papira.
• Pečat, list papira ili posudica za višak praha te mali, mekani kistić.
• Po želji embossing marker, flomaster s istom ljepljivom tintom, kojim pišeš ili crtaš rukom pa to zatim embosiraš.

Toplo embosiranje korak po korak

1. Najprije protrljaj papir antistatičkom vrećicom. Više o tome u nastavku.
2. Pečatiraj embossing tintom. Pritisni čvrsto i ravnomjerno pa podigni pečat ravno prema gore. Otisak je ponekad gotovo nevidljiv; tako i treba biti.
3. Odmah pospi prah po cijelom otisku, dok je tinta još vlažna. Slobodno pospi obilno.
4. Otresi višak praha na presavijeni komad papira i vrati ga u bočicu.
5. Dobro pogledaj ima li zrnaca tamo gdje im nije mjesto. Ukloni ih kistićem.
6. Pusti da se pištolj za vrući zrak malo zagrije, ali ne iznad papira. Zatim njime mirno prelazi preko otiska, s nekoliko centimetara udaljenosti. Vidjet ćeš kako prah od mat postaje sjajan. Tada prijeđi na sljedeći dio.
7. Pusti da se sve malo ohladi prije nego što dotakneš.

Mlaznica pištolja za vrući zrak jako se zagrije. Ne diraj je, nakon upotrebe odloži pištolj na mjesto gdje se ništa ne može otopiti i drži ga podalje od samog papira.

Kako izbjeći zalutala zrnca praha

Zrnca koja se zalijepe tamo gdje nisi pečatirala gotovo su uvijek posljedica statičkog elektriciteta ili masnoće s prstiju. Antistatičku vrećicu, platnenu vrećicu sa sitnim prahom unutra, prijeđi preko papira neposredno prije pečatiranja. Tada se embossing prah lijepi samo za tintu.

Osim toga, radi suhim, čistim rukama i papir drži za rubove. Nakon posipanja čvrsto otresi višak i provjeri otisak prije zagrijavanja. Zrnce sada još možeš ukloniti; nakon topljenja ostaje zalijepljeno.

Kako spriječiti iskrivljenje papira

Papir se iskrivi ili valovi kad ga predugo ili prejako zagrijavaš. Pomaže nekoliko stvari:

• Koristi čvrst papir. Što je tanji, to se brže ispupči.
• Papir najprije kratko zagrij odozdo, sa stražnje strane, a dovrši odozgo. Prah se tada brže topi, a papir kraće trpi toplinu.
• Stalno pomiči pištolj i stani čim prah zasja. Dulje zagrijavanje ne poboljšava rezultat. Prah tada može postati čak plosnat i mat, a papir može promijeniti boju ili se spržiti.
• Nakon toga stavi list pod nekoliko knjiga dok se potpuno ne ohladi.

Vellum, prozirni papir, posebno je osjetljiv. Bijeli ili zlatni tekst na vellumu izgleda prekrasno, ali ga zagrijavaj vrlo kratko i drži pištolj malo dalje.

Vrste embossing praha

Embossing prah dolazi u različitim veličinama zrnaca. Nazivi se razlikuju od marke do marke, ali ugrubo izgleda ovako.

• Fini (i detail, super fine ili ultra fine): sitna zrnca koja se vrlo precizno hvataju za tanke linije. Odaberi ga za male pečate, sitna slova i motive s puno detalja.
• Normalni (regular): obična zrnca, prikladna za većinu pečata i naslova.
• Ekstra debeli (i ultra thick ili embossing enamel): krupna zrnca koja daju debeo, ispupčen sloj. Koristiš ga za veće površine ili kad topiš više slojeva jedan preko drugoga za efekt stakla. Na finim pečatima linije se tada stapaju.

Krupan prah na malom, detaljnom motivu daje zrnat, nejasan rezultat. Fini prah na velikoj površini daje malo visine. Neka zato veličina pečata utječe na izbor.

Osim zrnaca razlikuje se i završni izgled: sjajan, mat, metalik, sa šljokicama ili u mješavini više boja. Prozirni prah praktičan je jer pokazuje boju tinte ispod. Radi i kao resist: embosiraj motiv prozirnim prahom na bijelom papiru pa zatim prijeđi tintom preko. Embosirani dio odbija tintu i ostaje bijel.

Suho embosiranje folderima

Embossing folder je plastična mapa s uzorkom s unutarnje strane, na jednoj strani izdignutim, a na drugoj udubljenim. Papir staviš između i sve provučeš kroz stroj za rezanje i embosiranje. Redoslijed ploča koje ti za to trebaju piše u uputama ili na samom stroju. Ako ide teško ili zapne, ništa ne forsiraj i provjeri slaganje. O samom stroju više pišemo u članku o radu sa strojem za rezanje.

Postoje obični i 3D folderi. 3D folder ima dublji uzorak i daje više reljefa, a često traži i drugačiji raspored ploča.

Želiš li oštriji otisak, vrlo lagano poprskaj malo vode na unutarnju stranu foldera, ne na papir. Papir tako postaje malo savitljiviji i bolje prima uzorak. Ako prskaš sam papir, više se uvija i dulje se suši.

Embosiranu površinu možeš zatim dodatno obraditi. Jastučićem s tintom ili blending alatom lagano prijeđi preko ispupčenih dijelova, utrljaj malo voska ili metalik paste ili pažljivo prebruši vrhove finim brusnim papirom. Tada se uzorak bolje vidi i na fotografijama, jer se blagi reljef na fotki često izgubi.

Suho embosiranje šablonom i embossing olovkom

Može i bez stroja. Stavi metalnu ili čvrstu plastičnu šablonu na papir, učvrsti ih komadićem ljepljive trake da se ništa ne pomakne i položi na meku podlogu, primjerice spužvastu podlogu ili podlogu za miš. Embossing olovkom s kuglicom polako prelazi uz rubove izreza. Najlakše je na svjetlosnoj ploči ili uz prozor, tako da kroz papir vidiš linije šablone.

Pritišćeš sa stražnje strane papira, pa ispupčena strana dolazi na prednju. Počni većom kuglicom, a na manju prijeđi tek za kutove. Tako se papir teže podere.

Embossing olovkom možeš raditi i slobodnije: zaobliti papirnate latice tako da u malim krugovima prelaziš po stražnjoj strani ili povući liniju uz rub kartice.

Koji papir najbolje radi

Za toplo embosiranje može gotovo svaki papir, samo da podnosi toplinu. Najbolje radi cardstock (čvrst, jednobojni karton). Može i dizajnerski papir, tagovi, journaling kartice i vellum, ali tanak ili premazan papir brže se valovi. Na tamnom papiru najljepše se ističu bijela, zlatna i srebrna.

Za suho embosiranje važnija je debljina. Pretanak papir podere se ili probije na oštrim kutovima. Predebeo papir daje uglat, plosnat reljef. Nešto između otprilike 220 i 250 g/m² dobra je sredina za većinu foldera i šablona. Jednobojni cardstock bolje pokazuje uzorak od gusto otisnutog papira, na kojem se reljef izgubi u motivu.

Ako nisi sigurna, najprije napravi probu na ostatku istog papira. To traje minutu i spašava te od upropaštenog naslova na najljepšoj fotki.