Kako napraviti obiteljski album sa starim fotografijama i dokumentima

Gotovo svaka obitelj ima jednu takvu: kutiju s fotografijama ljudi kojima više nitko ne zna ime, vjenčani list, nekoliko pisama ispisanih rukopisom koji jedva možeš pročitati. Obiteljski album od tih razbacanih komadića napravi priču. I pobrine se da imena i uspomene ne nestanu s posljednjom generacijom koja ih još pamti.

Počni skupljanjem i razvrstavanjem

Najprije skupi sve na jedno mjesto: fotografije iz kutija, starih albuma i s tavana, ali i one koje imaju ujaci, strine, tete i rođaci. Ciljano pitaj za dokumente poput rodnih i vjenčanih listova, školskih svjedodžbi, pisama, recepata, sličica za sprovod i razglednica. Fotografije bez ljudi jednako su vrijedne: roditeljska kuća, prvi auto, selo kakvo je bilo prije nego što su niknule nove zgrade.

Zatim sve grubo razvrstaj, na primjer po osobi, po obitelji ili po razdoblju. Za to koristi arhivske kutije ili registratore s pregradama. Tako ćeš tijekom rada brzo pronaći ono što tražiš, a i fotografije koje neće ući u album ostat će dobro spremljene.

Pomaže ako već u ovoj fazi zapišeš ono što znaš. Zamoli najstarije članove obitelji da s tobom pregledaju fotografije. Jedno popodne zajedno za stolom uz kutiju fotografija često donese više priča nego što bi sam istražio u godinu dana.

Odaberi priču

Obiteljski album bit će pregledniji ako unaprijed odabereš nit vodilju. Dobro funkcioniraju tri oblika:

• Po osobi. Svaki djed, baka ili prateta dobiva svoje poglavlje. Zgodno ako imaš puno materijala po osobi, poput pisama ili vojne knjižice.
• Po generaciji. Počinješ od najstarije generacije i ideš prema danas. To se lijepo nadovezuje na obiteljsko stablo i dobro pokazuje kako je obitelj rasla.
• Po mjestu. Seosko imanje, ulica u gradu, zemlja iz koje je došao dio obitelji. Mjesto povezuje ljude koji se nikad nisu upoznali.

Možeš odabrati i trenutke koji se ponavljaju, poput vjenčanja ili Božića kroz godine. Ako nisi siguran, pogledaj čega imaš najviše. Materijal često sam pokaže put.

Velik zadatak postaje izvediv kad najprije napraviš okvir. Rasporedi materijal po stranicama ili poglavljima prije nego što počneš lijepiti. Nakon toga radiš stranicu po stranicu i ne moraš stalno imati pred očima cijeli projekt.

Originalne fotografije ili kopije?

Kod starih obiteljskih fotografija odgovor je najčešće: kopije. Stare fotografije su osjetljive. Pri obrezivanju rubovi se mogu mrviti, a sloj fotografije pucati. Ljepilo se s vremenom teško uklanja i može iskriviti papir. Osim toga, od stare fotografije često imaš samo jedan primjerak.

Siguran način rada:

1. Skeniraj svaku fotografiju i svaki dokument u visokoj rezoluciji prije nego što učiniš bilo što drugo. Datoteke spremi na dva mjesta.
2. Ispiši skenove u formatu koji ti treba. Mala fotografija u albumu slobodno može biti veća.
3. Po želji digitalno popravi pukotine, ogrebotine i izblijedjele dijelove prije ispisa. Original ostaje netaknut.
4. Originale čuvaj u mraku, na hladnom i suhom, u ovitcima sigurnima za fotografije ili u arhivskoj kutiji (više o tome pročitaj u članku o sigurnom čuvanju fotografija).

Ako ipak želiš original u albumu, umjesto ljepila koristi kutove za fotografije. Tako fotografiju kasnije možeš izvaditi ili je ponovno dati skenirati. Nikad ne reži original.

Kako uklopiti dokumente, pisma i novine

Upravo dokumenti čine obiteljski album drukčijim od običnog albuma s fotografijama. Rukom pisano pismo govori nešto o osobi što nijedna fotografija ne može pokazati.

I ovdje je najbolje raditi s kopijama. Skenirani vjenčani list ili kopiju pisma možeš izrezati, smanjiti i zalijepiti pokraj fotografije, a da ne oštetiš original. Kopija ispisana na papiru boje bjelokosti uz to se lijepo slaže sa starim fotografijama.

Nekoliko načina da dokumentima daš mjesto:

• Duga pisma presavij i stavi u omotnicu koju zalijepiš na stranicu. Čitatelj može izvaditi pismo i pročitati ga.
• Mali originali, poput sličice za sprovod ili vozne karte, idu u proziran ovitak siguran za fotografije.
• Veliko obiteljsko naslijeđe, poput vjenčanice, prošivenog pokrivača ili džepnog sata, fotografiraj i uvrsti kao fotografiju.
• Novine brzo mijenjaju boju i mogu oštetiti ostale stvari. Koristi kopiju, a original čuvaj odvojeno.

Obiteljsko stablo snažna je uvodna ili međustranica. Ako ga daš ispisati na dvostrukoj stranici, pobrini se za visoku rezoluciju kako bi i sitna imena i godine ostali čitljivi.

Spajanje starih i novih fotografija

Obiteljski album ne mora stati kod djeda i bake. Kad spojiš stare i nove fotografije, pokazuješ kako se priča nastavlja.

• Stavi jednu staru i jednu novu fotografiju istog mjesta jednu pokraj druge. Kuća, crkva, luka: razlika je često iznenađujuće velika, ili baš i nije.
• Napravi stranicu generacija s fotografijom svake generacije u istoj dobi ili u istoj pozi.
• Neka se stare crno-bijele i nove fotografije u boji mirno slažu tako da odabereš jednostavnu paletu boja: krem, kraft, sivu i jednu naglasnu boju. Nove fotografije možeš ispisati i crno-bijelo ili u sepiji za smirenu cjelinu.

Budi štedljiv s ukrasima. U albumu obiteljske povijesti najvažnije su fotografije i priče. Klasični papir s blagom teksturom i prigušenim bojama bit će lijep i za trideset godina. Radije više mjesta za tekst nego još jedna mašna.

Zapiši imena, datume i priče

Ovo je najvažniji dio cijelog albuma. Fotografija bez imena za dvije generacije postaje fotografija nepoznate osobe. Zato uz svaku fotografiju napiši barem:

• tko je na njoj, s imenom i prezimenom, i kakva im je veza s obitelji
• gdje je fotografija snimljena
• kada, što točnije znaš, ili procjenu s „oko”
• što se događalo i zašto je fotografija sačuvana

Koristi olovku s vodootpornom tintom otpornom na svjetlo, po mogućnosti crnom. Piši i na poleđinu pojedinačnih fotografija, lagano i uz rub, mekom grafitnom olovkom ili flomasterom za fotografije. Ako grafitna olovka ne prima na glatkoj poleđini, piši na ovitak ili na karticu uz fotografiju. Tako podaci ostaju uz fotografiju ako jednom izađe iz albuma.

Ostavi mjesta za priču iza fotografije. Da je djed svake nedjelje biciklom išao u crkvu, da bakin recept za pitu od jabuka nikad nije bio točno zapisan, da se obitelj tijekom rata preselila. Upravo te sitnice čine album živim. Ako nešto ne znaš sigurno, iskreno to napiši. Upitnik je bolji od izmišljenog imena.

Uvrsti i priče članova obitelji koji su danas živi. Zapiši ih onako kako ih pričaju, s imenom pripovjedača. Za pedeset godina to će biti jednako vrijedno kao i same stare fotografije.

Album za više članova obitelji

Ako i braća, sestre ili rođaci žele svoj primjerak, postoje otprilike dva puta.

Prvi je digitalni rad. Stranice složiš na računalu od svojih skenova i album daš otisnuti kao fotoknjigu u onoliko primjeraka koliko treba. To je najjednostavniji način da svi dobiju istu knjigu.

Drugi je papirnati album koji potom skeniraš ili fotografiraš. Napraviš jedan original rukom, pažljivo skeniraš ili fotografiraš svaku stranicu i daš ih otisnuti kao knjigu. Tako ručni rad originala ostaje vidljiv, a svatko ipak ima svoj primjerak. To je i ugodna sigurnost: ako negdje nešto izgori ili se album izgubi, priča je još kod drugih.

Tko radije pravi pravi ručno izrađen album za svakog člana obitelji, najlakše će raditi s istim kompletom kopija za svaku knjigu. Za svaku stranicu najprije napravi jedan uzorak, a onda ga ponovi. Odaberi album u koji možeš dodavati stranice, poput registratora s prstenovima ili albuma s vijcima, kako bi kasnije mogao dodavati nove stvari.

Brini se i o samom albumu

Obiteljski album dugo traje ako ga dobro čuvaš. Ne stavljaj ga na tavan ni u podrum, nego na mjesto u kući gdje temperatura i vlaga malo variraju. Kutija ili navlaka štite od svjetla i prašine. Neka stranice ostanu ravne: kad je ukrasa previše, album se više ne zatvara dobro pa unutra ulaze svjetlo i prašina.

I dovrši ga. Obiteljski album ne mora biti potpun da bi bio vrijedan. Prvi dio s najstarijom generacijom već je dar svima koji dolaze poslije tebe.