Alkoholni markeri: kako rade i koji papir trebaš

Tko je ikad vidio kako otisnuti cvijet procvjeta pod nekoliko markera, razumije zašto su scrapperi toliko oduševljeni njima. Alkoholni markeri daju prijelaze boja koji izgledaju kao da su tiskani. U isto vrijeme skupi su, mirišu i na pogrešnom papiru razlijevaju se na sve strane. Ovdje čitaš kako rade, što staviti ispod i kako blendati bez pruga.

Po čemu su alkoholni markeri drukčiji

U alkoholnom markeru boja je otopljena u alkoholu. Čim tinta dođe na papir, alkohol ishlapi i ostane boja. To ide brzo, tinta je nakon toga vodootporna i prozirna. Staviš li drugu boju preko prve, donja se i dalje vidi kroz nju.

Velika prednost je blendanje. Dok tinta još nije sasvim suha, novi sloj malo otopi prethodni. Zato se boje stapaju jedna u drugu, bez oštrih rubova. Većina alkoholnih markera ima dva vrha: savitljiv kistasti vrh za blendanje i čvrst, uži vrh za detalje i male površine.

Marker na bazi vode radi drukčije. Tinta se sporije upija, zadržava se u vlaknima i lako ostavlja pruge ondje gdje se potezi preklapaju. Prijeđeš li previše puta preko istog mjesta, papir se počne čupkati. S druge strane, markere na bazi vode možeš razliti mokrim kistom, kao neku vrstu akvarela. Ne mirišu, jeftiniji su i sasvim su dobri za lettering i slobodno crtanje.

Ukratko: za ujednačeno bojanje pečata i meke sjene alkoholni markeri su jači, a za slova i slobodne, vodenaste efekte dovoljni su markeri na bazi vode. Ono što alkoholni markeri ipak traže jest prozračena prostorija. Kad dulje bojaš, otvori prozor.

Papir koji ne propušta i ne stvara mrlje

Papir u velikoj mjeri određuje kako će tvoje boje izgledati. Alkoholna tinta traži put najmanjeg otpora i razlijeva se po labavim vlaknima. Na papiru za fotokopiranje to odmah vidiš: boja se širi preko tvoje linije i probija na stražnju stranu.

Na što paziti:

• Gladak i gust. Zatvorena površina drži tintu na okupu, pa rubovi ostaju oštri i možeš blendati. Hrapav ili mekan papir upija tintu i stvara mrlje.
• Dovoljno čvrst. Kao opće pravilo, papir od otprilike 120 grama naviše drži više tinte bez valovanja. Mnogi scrapperi boje na glatkom cardstocku (čvrstom, jednobojnom kartonu) od oko 250 grama.
• Posebno za markere. Postoje papir i karton napravljeni baš za alkoholne markere, često s imenom marke markera na sebi ili izrazom poput blending card. To je najlakši izbor kad tek počinješ.
• Bez premaza. Sjajni foto papir ili premazani dizajnerski papir ne puštaju tintu da se dobro upije.

Računaj na to da alkoholni markeri gotovo uvijek prodru do stražnje strane. Zato uvijek stavi pomoćni list ili komad kartona ispod svog rada, inače ćeš obojiti i stol ili sljedeću stranicu. Zato je bolje bojati na zasebnom komadu kartona koji poslije zalijepiš na stranicu nego izravno u album. U bilježnici ili journalu koristi samo jednu stranu lista.

Može i kraft papir, onaj smeđi karton, ali boje na njemu postaju tamnije i manje žive. Na posebnom plastičnom papiru kao što je Yupo, koji tintu uopće ne upija, dobiješ upravo sjajan, tekući efekt. To je zgodno za pozadinu, ali to je druga vrsta rada od bojanja pečata.

Blendanje bez pruga

Pruge nastaju kad je tinta već suha prije nego što povučeš sljedeći potez. Rješenje je ponajprije: dovoljno tinte i brz tempo.

1. Odaberi dvije ili tri boje iz iste obitelji koje su si blizu, na primjer svijetlu, srednju i tamnu ružičastu. Što je razlika manja, prijelaz je mekši. Zato mnoge marke prodaju male setove od tri srodne nijanse.
2. Najsvjetlijom bojom stavi podlogu preko cijele površine. Radi u malim krugovima ili kratkim potezima koji se preklapaju i pazi da papir stvarno bude mokar.
3. Najtamniju boju stavi na stranu sjene: tamo gdje svjetlo ne dopire. Unaprijed odluči gdje ti je izvor svjetla, na primjer gore lijevo.
4. Srednjom bojom prijeđi preko granice između svijetlog i tamnog da je razmekšaš.
5. Na kraju opet prijeđi najsvjetlijom bojom preko cijele površine. Time stapaš boje jednu u drugu.

Nekoliko stvari pomaže:

• Popuni jednu površinu odjednom, onda se rub ne osuši u međuvremenu.
• Mokrim kistastim vrhom ne boji sasvim do same linije. Tinta se širi dalje nego što misliš. Počni malo dalje od linije i pusti da tinta sama popuni zadnji milimetar.
• Želiš li ujednačenu površinu bez prijelaza, boji malim krugovima i nastavi dok ne nestanu sva suha mjesta.
• Mnoge marke imaju bezbojni blender: marker sa samim otapalom. Njime možeš omekšati prijelaz ili malo posvijetliti sitnu pogrešku. Izbrisati je ne možeš, pa ga shvati kao pomagalo, a ne kao gumicu.

Bojice su korisan dodatak. Preko suhe boje markera njima dodaješ sjene ili tanke linije. Bijeli gel kemijski daje odsjaje u očima ili na sjajnim mjestima.

Isprobavanje na pomoćnom listu nije gubljenje vremena. Napravi kartu boja svojih markera na istom papiru na kojem bojaš: boja na poklopcu često se ne poklapa s onim što se pojavi na papiru.

Koja tinta za pečate koje bojaš

Ako otisneš sliku pa je zatim bojaš, tinta za pečate mora biti otporna na alkohol. Inače se crna linija otopi čim prijeđeš markerom preko nje i povlačiš sive mrlje kroz svoje boje.

Odaberi tintu koju proizvođač izričito navodi kao prikladnu za alkoholne markere. Često je to brzosušeća tinta na bazi vode. Memento je poznat primjer koji mnogi izrađivači čestitki koriste za to. Pusti da se otisak dobro osuši prije nego što počneš bojati.

Tinta na bazi otapala, namijenjena plastici i staklu, može se upravo razliti pod alkoholom. Pigmentna tinta sporo se suši na glatkom kartonu i može se razmazati, osim ako je ne embosiraš toplinom s embossing prahom. Nisi li sigurna u svoju tintu, otisni probni uzorak, pusti da se osuši i prijeđi preko njega svijetlim markerom.

Radije bojaš digitalne pečate, primjerice sliku koju sama ispišeš? Ispis s laserskog pisača obično ostaje lijep. Tinta iz inkjet pisača može se razliti, pa i nju prvo testiraj.

Skupi i jeftini setovi u usporedbi

Alkoholnih markera ima u svakom cjenovnom razredu, a razlika nije samo u imenu.

Skuplje marke, poput Copica, prodaju markere pojedinačno, pa kupuješ točno one boje koje ti nedostaju. Mogu se dopunjavati, vrhovi se mogu zamijeniti, a boja ostaje ista kad je ponovno kupiš. Zato su skupi pri kupnji, ali traju godinama.

Jeftiniji setovi, na primjer od Ohuhua, odjednom ti daju puno boja za malo novca. Tinta je često sasvim dobra, ali kistasti vrh ponekad je krući, pojedine boje ne mogu se uvijek dokupiti, a dopunjavanje ili zamjena vrha obično nisu mogući. Između su marke poput Promarkera.

Što odgovara većini početnika:

• Počni s malim brojem boja umjesto seta od sedamdeset. Bolje tri nijanse kože, tri zelene i nekoliko sivih nego od svega po jednu.
• Biraj setove sa srodnim nijansama da odmah možeš blendati.
• Primijetiš li da to često radiš i da ti neke boje brzo nestaju, kupi njih u marki koja se može dopunjavati.

Isplate li se, ovisi o tome koliko često bojaš pečate. Ako povremeno napraviš čestitku, dovoljan je jeftin set. Ako bojaš svaki tjedan, markeri koji se dopunjavaju isplate se.

Dopunjavanje i čuvanje

Alkoholni marker koji se osuši obično nije pokvaren, nego prazan. Za mnoge marke postoje bočice za dopunjavanje u istoj boji. Tintu kapaš na vrh ili u cijev, ovisno o marki; slijedi upute proizvođača. Kod tih marki možeš zamijeniti i istrošene vrhove. To je jeftinije od novog markera i manje je otpada.

Kod čuvanja važne su tri stvari:

• Poklopac dobro zatvori. Ako ne čuješ klik, alkohol isparava i vrh se suši.
• Čuvaj ih položene. Kod markera s dva vrha to sprječava da se sva tinta slije na jednu stranu. Jednostavan stalak ili kutija u kojoj leže ravno jedan uz drugi sasvim su dobri.
• Na hladnom i podalje od sunca. Toplina ubrzava isparavanje, pa ne na prozorsku dasku ni pokraj radijatora.

Razvrstaj ih po obiteljima boja i uz njih stavi svoju kartu boja. Tako pri blendanju odmah uzmeš tri nijanse koje idu zajedno i odmah vidiš koja ti nedostaje.